Ovčja vuna u Hrvatskoj već je godinama mnogo više problem nego sirovina. Nakon šišanja ovaca velik dio vune nema kamo jer organiziran sustav otkupa i zbrinjavanja praktički ne postoji, pa ono što bi moglo biti vrijedan prirodni materijal poljoprivrednicima često predstavlja teret. Upravo iz tog problema krenuli su znanstvenici Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, koji u sklopu projekta „Peleti ovčje vune – budući izbor u održivoj proizvodnji povrća – InoBioPov“ istražuju može li se ovčja vuna, prerađena u pelete, koristiti kao organsko gnojivo u proizvodnji povrća. Jedan od suradnika na projektu je dr. sc. Dominik Anđelini, znanstveni suradnik Instituta za poljoprivredu i turizam.

Institut je nositelj projekta, a istraživanja se provode na njegovim površinama i kod proizvođača uključenih u projekt. Pokusi su raspoređeni na različitim područjima Hrvatske, na različitim tipovima tala i u različitim klimatskim uvjetima. Na Institutu se, među ostalim, ispituju na kupusu, krumpiru i endiviji dok se kod partnera istraživanja provode i na salati i grahu.

„Krenuli smo od problema koji u Hrvatskoj zaista postoji. Imamo oko 430 tisuća ovaca koje se šišaju, a one godišnje generiraju približno 900 tona vune, dok organizirani sustav njezina otkupa i zbrinjavanja ne postoji. Zbog toga poljoprivrednici često imaju problem što s tom vunom napraviti. S druge strane, pokazalo se da je riječ o vrlo korisnom materijalu koji se može ponovno vratiti u poljoprivrednu proizvodnju“, rekao je Anđelini.

 U vuni oko devet posto dušika

Jedna od najzanimljivijih karakteristika ovčje vune jest visok sadržaj dušika. Prema riječima Anđelinija, u vuni ga može biti oko devet posto, što je vrlo zanimljivo u usporedbi s drugim organskim gnojivima. Prije nego što postane gnojivo, vuna se čisti i sterilizira kako bi se uklonili potencijalni uzročnici bolesti i štetnici, a zatim se peletira.

„Pretpostavka je da se vuna razgrađuje relativno sporo, ali dosadašnja istraživanja pokazuju da jedan dio dušika ipak postaje dosta brzo dostupan biljci. Osim toga, vuna zadržava vlagu u tlu. Time se stvaraju povoljni uvjeti za razvoj mikroorganizama. Povećava se i mikrobiološka aktivnost tla, što direktno utječe na pristupačnost svih hraniva, a time i na rast biljaka“, objasnio je Anđelini.

Upravo je postupno otpuštanje hraniva jedno od pitanja na koje projekt treba dati precizniji odgovor. Pokusi na Institutu uključuju različite načine primjene peleta, od dodavanja cijele količine na početku do podijeljene primjene tijekom vegetacije. Dosadašnji rezultati upućuju na to da se hraniva iz vune oslobađaju postepeno.

Organska baza, a ne zamjena za sva gnojiva

Peleti ovčje vune ne promatraju se nužno kao jedino gnojivo koje bi trebalo zadovoljiti sve potrebe biljke. Neke povrtlarske kulture, poput kupusa, imaju velike potrebe za lako dostupnim dušikom, dok su kod manje zahtjevnih kultura rezultati primjene vunenih peleta vrlo zanimljivi.

„Kod kultura koje ne zahtijevaju velike količine dušika vidjeli smo vrlo dobre efekte, primjerice kod salate i graha. Kupus je, s druge strane, vrlo zahtjevna kultura i treba puno dušika koji mu mora biti dostupan u pravom trenutku. Zato pelete ovčje vune više gledamo kao dio sustava gnojidbe, odnosno kao organsku bazu koju je prema potrebi moguće nadopuniti drugim gnojivima. Cilj je pronaći način na koji se najbolje mogu uklopiti u postojeću proizvodnju“, dodao je Anđelini.

Pokusi se ne provode samo u kontroliranim uvjetima. Peleti se uspoređuju s mineralnim i drugim organskim gnojivima te se ispituju u konvencionalnoj i ekološkoj proizvodnji. Istraživanja obuhvaćaju istarsku crvenicu, te pjeskovita i ilovasta tla u kontinentalnom dijelu Hrvatske kako bi se utvrdilo ponašanje vune u različitim uvjetima.

Jednostavniji za primjenu od stajskog gnoja

Projekt još traje pa znanstvenici zasad ne žele donositi konačne zaključke. Ipak, rezultati pokazuju da peleti ovčje vune u usporedbi s nekim drugim organskim gnojivima mogu dati slične rezultate, dok bi njihova praktična prednost mogla biti jednostavnija primjena.

„Još ne možemo iznositi konačne zaključke jer projekt nije završen i rezultate moramo potvrditi. Ono što sada možemo reći jest da peleti ovčje vune u usporedbi s određenim drugim organskim gnojivima pokazuju vrlo solidne i usporedive rezultate. Mogu se nanositi strojno i skladištiti u vrećama te lako transportirati. U tom smislu čišći su i jednostavniji za rukovanje od stajskog gnoja“, istaknuo je Anđelini.

Peleti ovčje vune već postoje na hrvatskom tržištu, no prema informacijama istraživača domaće ih tržište još nije snažnije prepoznalo pa proizvođači velik dio proizvodnje izvoze. Njihova cijena na prvi pogled može djelovati viša od nekih konvencionalnih gnojiva, ali u računicu treba uključiti potrebnu količinu, sadržaj dušika te jednostavnost skladištenja i primjene kao i njihovu dobrobit za plodnost tla.

Zanimljiv je i podatak iz prakse da su pojedini proizvođači primijetili kako peleti ovčje vune mogu odbijati puževe i drugo štetočinje. To bi moglo biti posebno korisno u proizvodnji salate, no Anđelini naglašava da taj učinak tek treba zasebno znanstveno potvrditi. Ako rezultati istraživanja do kraja projekta potvrde dosadašnje pokazatelje, ovčja vuna mogla bi od teško zbrinjivog ostatka postati domaća sirovina za organsko gnojivo. Time bi se istodobno rješavao problem njezina zbrinjavanja i dio hraniva vraćao u poljoprivredna tla.