Međutim, dostupnost vode za piće se, u prvom redu zbog nerazumne nebrige, sustavno smanjuje, poskupljujući proces pripreme vode za piće i vodoopskrbe. U Istri se najočiglednije posljedice onečišćenja vode za piće odnosno potencijalnih bunara-vodocrpilišta mogu sagledati na području grada Pule koja je u odnosu na 1988. godinu izgubila 50% posto količina vode. Vodoopskrba grada Pule se sada mora osiguravati iz drugih izvora sa naravno mnogo većom cijenom eksploatacije. Glavni uzrok tome je dopuštena gradnja naselja sa septičkim jamama u vodozaštitnim zonama, bez prethodno izgrađenog kanalizacionog sustava.

Upravljanje vodama, kao i mjere zaštite vodnih resursa u nadležnosti su Hrvatskih voda, koje upravljanje vodama obavljaju vrlo upitno. Tako npr. gotovo je u potpunosti zanemarena zaštita izvora Sv.Ivan u Buzetu, u čijoj je neposrednoj blizini (u 2. vodozaštitnoj zoni) kamenolom i državna cesta na kojoj čak ne postoji znak upozorenja da je područje vodozaštitna zona, a kamo li nadzor prometa vozila sa opasnim tvarima.

Slična je situacija sa akumulacionim jezerom Butoniga, koji se koristi u vodoopskrbi kao osnovna rezerva vode za cjelokupni poluotok, u čijem slivu nisu provedene dostatne mjere mjere zaštite od erozije, stoga se usljed djelovanja oborinskih voda odnosno erozije njegova dubina smanjuje; u prostor akumulacije je omogućen dotok hranjivih tvari čime se kvaliteta i raspoloživa količina vode namjenjena vodoopskrbi značajno reducira.

Zbog stalnog smanjenja dubine jezera zamuljivanjem, te povremenih snižavanja nivoa vode uslijed radova na akumulaciji, temperatura vode će se u ljetnim mjesecima približiti 25°C, te postoji realna opasnost da se voda iz akumulacije Butoniga tijekom ljetnih mjeseci, kada je najpotrebnija, sukladno Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće neće smjeti koristiti u vodoopskrbi.

Za potrebe mjera zaštite voda izdvajaju se, kroz prodaju vode, znatna financijska sredstva (0,27-0,90 kn/m3 vode) kojima raspolažu Hrvatske vode, stoga se postavlja pitanje i kako su ta namjenska sredstva utrošena proteklih godina u mjere zaštite izvora namjenjenih vodoopskrbi. Znatna sredstva građani također uplaćuju na osnovi vodne naknade odnosno vodnog doprinosa kod izgradnje novih objekata.

Odgovornost za sadašnju situaciju svakako dijele i predstavnici lokalnih vlasti (Gradova, Općina i Županije) koji nisu inicirali dijalog sa predstavnicima Hrvatskih voda, a nerijetko su, kao u slučaju vlasnika zemljišta u slivnom području Butonige, bili nasuprot obespravljenih građana.

Sa stanjem mjera vodozaštite izvora voda za piće na području Istre, odnosno neprovođenja istih tijekom niza godina, kao i nužnosti hitnog provođena mjera zaštite vode danas je upoznat predsjednik Vlade Republike Hrvatske, gospodin Ivo Sanader, i Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Hrvatskog sabora.

Mauro Ivančić

([email protected])