Nakon što je u upotrebu krenuo Pravilnik o zbrinjavanju ambalažnog otpada, koji je uveo kaucije na plaćanje ambalaže i ekološke »rente« za proizvođače, Ministarstvo zaštite okoliša, kako doznajemo, kraju privodi još desetak pravilnika koji će na isti ili sličan način riješiti zbrinjavanje ostalog komunalnog otpada. Završen je tako, primjerice, Pravilnik o otpadnim gumama, a do sredine godine gotovi bi morali biti i pravilnici o otpadnim vozilima, starim baterijama i akumulatorima, elektroničkom i elektronskom otpadu (starim kućanskim aparatima), papiru i slično, odnosno propisi kakve razvijene europske zemlje imaju već duže vrijeme.

Iako u Ministarstvu ne žele otkriti detalje, poznato je da će se ovim pravilnicima, prvenstveno na teret proizvođača i uvoznika, uvesti posebne ekološke naknade za zbrinjavanje svakog pojedinog otpada, no ipak manje od onih koje su počeli uplaćivati za ambalažni otpad. Građani će, pak, jedan je od mogućih modela, prilikom kupnje novih vozila, guma, ili kućanskih aparata i elektronike općenito, plaćati i tzv. ekološke doprinose za recikliranje.

Primjerice, kako je to slučaj u Austriji, Belgiji, Njemačkoj i drugim zemljama, pri kupnji malih uređaja poput džepnog kalkulatora, budilice i slično, uz osnovnu se cijenu plaća i doprinos od 10 centi, dok se za velike uređaje, poput medicinskih aparata ili opreme za laboratorije, plaća doprinos od oko 650 eura. Hoće li se hrvatski model odlučiti, uz to, i za plaćanje pologa koji će se vlasniku uređaja vraćati kad ovaj vrati neispravan stari uređaj »komunalcima«, nadležni ne žele otkriti, spominjući samo da je to moguće.

Polog bi se, osim na kućanske aparate, mogao plaćati i prilikom kupnje novog automobila, kako bi se vlasniku vratio kad ovaj automobil odloži u za to određen otpad. Što, međutim, u slučaju preprodaje vozila, nismo uspjeli doznati. Bude li se išlo za primjerima zapadnih zemalja, primjerice Njemačke, svatko tko se bude želio riješiti starog automobila, morat će auto predati komunalnoj tvrtki za reciklažu. Od nje će, naime, dobivati potvrdu bez koje se auto neće moći »deregistrirati«. U protivnom, ako auto baci na divlji deponij, vlasniku ostaje plaćanje poreza na posjedovanje tog auta unedogled. U Hrvatskoj se godišnje baci gotovo 70 tisuća tona starih automobila, a trenutačno ih je na cestama, službeni su podaci, oko sto tisuća »koje se ne isplati popravljati«. Kroz idućih deset godina plan je zbrinuti oko 800 tisuća starih automobila, no pravilnik o otpadnim vozilima odnosit će se i na zbrinjavanje polovnih vozila, kao i vlakova i aviona.

Kad su u pitanju elektronski i elektronički aparati, odnosno otpad, u Hrvatskoj se godišnje napravi devet kilograma tog otpada po stanovniku, a namjera je države ubuduće prikupljati najmanje četiri kilograma po osobi. Kako se to planira učiniti, u Strategiji gospodarenja otpadom nije naznačeno, osim što se napominje, kao i za sve ostale proizvode, da će se »građane poticati da ih odlažu na za to predviđena mjesta«. Znači li to uvođenje kaucije prilikom kupnje novog uređaja, nije poznato, no zato se predviđaju niže cijene novih, manje štetnih uređaja.

Proizvođači i uvoznici koje će zadesiti ekološki nameti, odnosno koji će morati platiti zbrinjavanje onoga što su stavili na tržište, neslužbeno već najavljuju poskupljenja. Poskupit će tako kućanske aparate, gume, automobile i ostalo, sve na što budu morali plaćati nove namete, no, kako nagađaju, u manjem postotku nego što su poskupili pića i napitke budući da će i nameti novih pravilnika biti manji. Ambalažni otpad je, naime, po svojim količinama i volumenu jedan od većih problema u Hrvatskoj. Prema tvrdnjama upućenih, predviđa se da će, primjerice, proizvođači ili uvoznici guma plaćati ekološki porez od pet posto od vrijednosti te gume pa se može očekivati da će gume koje plasiraju na hrvatsko tržište toliko i poskupjeti.

Bojana Mrvoš-Pavić