Poštovani penzioneri, promotori kluba umirovljenika Poreča, iskreno vam se ispričavam što sam u Glasu Istre pisao protivno vašoj sjajnoj ideji da se bivši školski restoran Galija preadaptira u klub umirovljenika. Ne znan ča mi je bilo!? Molin vas, izvinite me! Me je
sunce, a i lita su tote, ili klimakterij (forši vas ni klimakterij nanke taka, ma mene vero je), skleroza, pak stres, iman visoki tlak i čuda japna po moždinah – to će biti poradi tega.
U potpunosti podržavan vašu konstruktivnu i drugarsku diskusiju i sve uno ča ste napisali proti meni u Glasu Istre od 13. uvega miseca.
Nikome zdrave pameti ne bi palo na pamet da umjesto blistavog, serioznog, civilizacijskog, evropskog i komfornog kluba nas penzića netko napravi recimo turistički informativni punkt. Ma, molim vas lijepo, što će jednom turističkom šampionu kakav
je Poreč informativni punkt i još k tome na samom ulazu u grad? Oprostite mi na toj glupoj zamisli. Ni sam ne znam kako su mi mogle pasti na pamet druge tako primitivne
ideje, kao primjerice da na uglu Trga Joakima Rakovca i Zagrebačke ulice napravimo galeriju, ili muzej, ili super restoran, ili klub porečke mladeži i omladine… Za dva geliptera
i drogaša zidati klub, ma bogati, ma gdje to ima!? Žao mi je što sam uopće upotrijebio onu glupu poslovicu kako na mladima svijet ostaje. Prava poslovica glasi: »Bog je najprije sebi bradu učinija!«  Duboko se ispričavam! Ipak sam za svaki slučaj popio lijek Ginko forte i malo mi se razbistrilo u glavi. Gle, pa ti koji me optužuju su sve moji stari partijski drugovi, sve bivši čelnici bivše nam partije: stari predsjednici partije, SSRN-a,  gradonačelnici, voditelji društvenih djelatnosti…
Samo su bivšu partiju pretvorili u novu, HSU, a metodika je ostala ista. Kad progovore s partijske govornice, opet postaju majstori iskrivljavanja činjenica i vjernici, opet postaju nesagrešivi poput Djevice Marije. A ja sam grešnik, kako kažu. Bogme, jesam, ali ni blizu koliko oni. Naprosto zato jer nisam bio na tim funkcijama. Od dobre stare partijske
manire: kritike i samokritike, ostala im je samo neargumentirana kritika. Pa za njihove vlasti nastao je onaj stari, problematični Klub umirovljenika, na koji se pozivam. Marino Sedmak, dosadašnji predsjednik porečkog HSU-a, demagoški me optužuje: »Mislim da članak treba ignorirati. Nećemo samo igrati briškulu i trešete, a tko ne prepoznaje
brigu za starije osobe, primitivan je i bezobrazan.« Druže Marino, ti si sam pred par mjeseci otprilike rekao za Glas Iste: »Kad san bio mali, otac me je vodio u Galiju na marendu, a sad kao umirovljenik dolazit ću ovamo igrati briškulu i trešete.« Briljantna
spona, ni malo primitivna! Inače mislim da biste članak trebali još jednom pročitati jer nisam napisao da sam protiv kluba, protiv penzionera, još manje protiv starih i bolesnih,
ja sam protiv gluposti, ja sam napisao i još jednom to podcrtavam: protiv sam da se na tom mjestu, na udarnoj poziciji i izlogu grada, gradi klub umirovljenika. Što je bitna
razlika. I još nešto, još važnije: želio sam vam člankom diskretno dati do znanja
da se radi o nelegalnom poslu bez dozvole (vi ste ipak legalisti), da još nije potpisan ugovor između Ugostiteljske škole Antona Štifanića i Županije, s jedne strane, i Grada, s
druge, o – dvojnoj izgradnji. Naime, škola će Gradu ustupiti prostor stare Galije, a zauzvrat Grad će školi izgraditi novi praktikum za učenike, buduće ugostitelje. Naravno da bi
takvi humanisti za kakve se predstavljate valjda najprije trebali inzistirati bar na paralelnoj gradnji oba objekta, ili ipak dati prednost objektu namijenjenom učenicima, jer, ko ćeš – ko neš, stešo »na mladima svit ustaje«. A kamerijeri i kuhari nikad dosti. Ali, gle vraga! Posjetila me jedna druga udruga umirovljenika Poreča, izgledavaši alternativci, odnosno
kako kažu prethodnici i izvorni umirovljenici, koji me – podržavaju. Oho! A vi ste, navodno »klika« koja ih je »udarom« zbacila samo poradi osobnih interesa. Ja sam vas, dragi
HSU-ovci, zajno uza u zaštitu i obranu z besidami: »Neću politiku u moju butigu!
« Ne moren hi frmati, oni da će skupljati potpise umirovljenika. Poručeno mi je da napišem: »Tko misli da na mjestu školskog restorana Galija treba biti klub penzionera, taj
ne voli Poreč, nego samo svoju – guzicu!« Škužajte ljudi na poštenju.
Uz drugarski pozdrav

Drago ORLIĆ, Glas Istre 16.7.2009.