Ukoliko ste se protekle subote poslijepodne uputili u Poreč, sigurno ste zapeli u kolonama automobila koji su se slijevali u grad. Povod je bio humanitarni koncert Volim Istru koji se treću godinu zaredom održao u sportskoj dvorani Žatika i koji je okupio rekordan broj posjetitelja – više od tri tisuće.
Koncert je protekao u duhu kakav su organizatori priželjkivali: prepuna dvorana, predblagdansko ozračje i atmosfera zajedništva, izvođači, publika i uzvanici koji su za ovu priliku pristiglih iz svih krajeva Istre, pa i šire.
Ima i ona druga strana priče koja se odvijala izvan dvorane – upornost kojom su se svi ti posjetitelji unatoč mnogobrojnim preprekama progurali do dvorane. Jer dvorana se pokazala najboljim domaćinom koncertu, ali problem je bio što je ove godine ispred nje u punom jeku izgradnja rotora Parens  A zbog gradnje druga dva rotora, ulazi u grad iz pravaca Pazina i Pule te onaj iz pravca Vrsara zatvoreni su. Pa su oni koji su u Žatiku stizali bilo autom, bilo autobusima, a bilo ih je nemali broj, prvo morali stati na privremenom semaforu u Vrvarima, gdje se gradi jedan rotor, zatim se Vlašićevom ulicom spustiti u grad, proći kroz centar da bi došli do velikog parkirališta kod groblja, koje je zapravo i službeni parking dvorane.
Ali peripetije nisu završavale ovdje, s parkirališta je trebalo pješke krenuti put dvorane jednim dijelom asfaltiranom stazom i zatim stotinjak metara propješačiti po blatu i makadamskom putu, podlozi za asfalt budućeg rotora i još dijelom šljunčanog puta koji vodi do ulaza u dvoranu (zbog radova još više raskopanim). Međutim, nije bio otvoren glavni, nego sporedni ulaz u dvoranu što je značilo da je trebalo proći ispred cijele dvorane i popeti se škalinima do međukata sporednog ulaza. Malo bolje prošli su oni koji su se odlučili doći asfaltiranom cestom iza dvorane, koja je najbliža sporednom ulazu, a najgore su prošle one posjetiteljice koje su se odlučile na koncert doći u visokom potpeticama. Nakon koncerta ista priča, ali sada po mraku, izlaz kroz blatnjavi put bez rasvjete i probijanje kroz gradilište. Srećom, barem koliko nam je poznato, sve je prošlo bez nezgoda.
Pozitivno je da su sve usmjeravali volonteri, a još više to da su svi posjetitelji kao već obuhvaćeni predblagdanskom atmosferom i sve ovo prošli bez negodovanja, te su se strpljivo uputili do svojih vozila.
– Srećom, nije padala kiša, onda bi bili problemi, ali kad vam naprave rotor, bit će super, rekla mi je jedna kolegica iz drugog kraja Istre. Još kad bi se izvođači radova na rotoru "zabunili" pa asfaltirali i onu grdu šljunčanu stazu koja vodi do dvorane …

V. Habereiter, Glas Istre