Igre bez granica svakoga su dana na repertoaru u porečkom dječjem kampu na gradskom kupalištu, gdje stotinjak mališana vrtićkog i školskog uzrasta provodi praznike na živahan način. Podijeljeni su u grupe prema uzrastu. Najmlađi su Pužići i Školjkice, nešto stariji su Delfini i Račići, zatim su tu Kitovi, dok oni najstariji nose naziv Koralji. Dok jedni uče plivati ili plutati u plićacima, drugi su na izletu brodom, treći se voze vlakićem, a četvrti se okušavaju u jedrenju, vaterpolu, penjanju, žongliranju, plesu, slikanju i ostalim majstorijama u okviru brojnih radionica.

Nešto prije 15 sati, kada se spušta zastava kampa, mališani prije polaska kući »okupiraju« megafon i na pravi vox populi način slobodno govore, recitiraju, pozdravljaju se.

Štafeta na pijesku ovdje je isprobana u svim mogućim varijantama – oko šlape, oko plutače, s loptom na glavi, s dvije lopte. »On je prvi uvijek«, komentiraju učinak u štafeti. »Ja radim polako, ali dobro!«, objašnjavaju svoju filozofiju drugi.

Plivanje za početnike počinje u plićaku s trenerima, a plivači dalje usavršavaju tehniku ili vježbaju skokove, sve pod budnim okom voditelja. Dopuštene su naočale za plivanje, ali nikako i maske, jer je najvažnije naučiti pravilno disati. »Zatvorimo usta, pušemo u vodu«, ponavlja trener. Netko je slučajno zaronio s otvorenim očima i odmah o tome obavještava trenera. Neki pak samopouzdano rone, iako još ne znaju plivati! Ako se nekome ne da odmah ući u more, ne mora.

Na radionici vaterpola prava je gužva u četvercu. U goste je stigao trener porečkog kluba koji u hodu objašnjava pravila igre. Po završetku meča jedan polaznik, potencijalni talent, pozvan je da se javi u vaterpolo klub. Odgovara treneru da nije siguran da će u svoj raspored moći ugurati i vaterpolo jer ide i u glazbenu školu.

Jedan dječak traži od nas da mu pokažemo iskaznice. Zna on da nije svuda dopušteno slikanje! Je li to mladi buntovnik, pitamo. »Ne, već pametnjaković«, odgovara kroz smijeh jedna djevojčica.

Martina Dodić, Glas Istre