ŠTO JE DEBLJINA I KAKO SE ODREĐUJE?

Definicija debljine je da je debljina bolest prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu koja se  najčešće definira temeljem određivanja indeksa tjelesne mase – ITM (engl. bodymass index -BMI). ITM je broj koji se dobiva tako da se tjelesna masa osobe izražena u kilogramima podijeli s kvadratom visine izražene u metrima.

• Primjer:  Osoba visine 170 cm, tjelesne mase 70 kg
• ITM = 70 kg : 1,7m²
• ITM = 70 kg : 2,89m² = 24,2kg/m²– NORMALNA TJELESNA TEŽINA

 

Ovisno o vrijednosti ITM-a razlikujemo sljedeće kategorije tjelesne mase:

 

ITM kg/m2	Kategorija indeksa tjelesne mase
<18,49	Nedovoljna tjelesna masa (pothranjenost)
18,49 – 24,99	Normalna tjelesna masa
25- 29,99	Prekomjerna tjelesna masa
> 30	Debljina

 

Posljednjih se desetak godina došlo do spoznaje da zdravstveni rizici ne ovise samo o stupnju debljine, nego da je važan i raspored masnog tkiva u  tijelu.

Prema rasporedu masnog tkiva razlikujemo tipove debljine. U abdominalnom tipu debljine, nazivanom još i visceralnim odnosno androidnim tipom kod kojeg se masno tkivo nakuplja u obliku jabuke, masno se tkivo gomila u području trbušne maramice i trbušnih organa. U ginoidnom se tipu masno tkivo nakuplja u obliku kruške odnosno taloži potkožno u području bokova i natkoljenica.

Visceralno je masno tkivo metabolički vrlo aktivno i luči čimbenike upale u krv pa je stoga opasnije od potkožnog masnog tkiva, koje je metabolički neutralno. Nakupljeno visceralno masno tkivo povećava rizik metaboličkih komplikacija – inzulinske rezistencije odnosno otpornosti na djelovanje inzulina, šećerne bolesti tip2, visokog krvnog tlaka, bolesti srčano-žilnog sustava, nealkoholne masne bolesti jetre, apneje u spavanju i drugih komplikacija. Opseg trbuha veći od 80cm u žena, te veći od 94 cm u muškaraca u osoba bijele rase povećava rizik metaboličkih komplikacija debljine.

Znanost kaže da su smanjena tjelesna aktivnost i nepravilna prehrana glavni uzroci debljine.Pojavi debljine uz genetske i okolišne čimbenike pridonosi i ponašanje, dakle način življenja. Opće je prihvaćeno da je debljina posljedica nesrazmjera unosa i potrošnje energije u organizmu. Jednostavno rečeno, organizam unosi više hrane nego što mu je potrebno za aktivnost i održavanje životnih funkcija. Neznatan dnevni energetski nesklad kao što je unos 8 kcl više od dnevnih potreba nakon trideset godina povećati će tjelesnu masu za 10 kg.

Suvišnu, nepotrebnu energiju organizam posprema u obliku masnih zaliha, u čemu je ljudski organizam mnogo djelotvorniji nego u potrošnji masnih zaliha. U visoko civiliziranim društvima hrana je lako dostupna i uobičajena je prehrana izvan kuće, a potreba za fizičkim radom je bitno smanjena. Stil života se u zadnjem stoljeću znatno promijenio. Sjedilački način života dominira našom svakodnevicom te većina znanstvenika smatra da je za današnju pandemiju debljine isključivi krivac način života. Težnja čovjeka da svoj život učini udobnijim dovela je do smanjenja tjelesne aktivnosti a time i potrošnje energije, dok su prehrambene navike ostale iste pa se prehrana (dnevni energetski unos) nije prilagodila energetskoj potrošnji.

KAKVI SU PODACI O DEBLJINI SAD TIJEKOM COVID-a 19? JESU LI LJUDI TIJEKOM COVID-a 19 IMALI VIŠE TEŠKOĆA S DEBLJINOM?

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, kronične nezarazne bolesti (KNB) rizičan su čimbenik za teži oblik obolijevanja od COVID-a 19. Na osnovi obrazaca koji su viđeni kod drugih virusnih infekcija i novih podataka o težim oblicima COVID-a 19, vjerojatno je da će prekomjerna tjelesna masa i debljina biti rizični čimbenik za lošije ishode oboljelih od te bolesti. Virusne infekcije mogu biti riskantne za osobe s debljinom jer je njihov imunosni sustav češće kompromitiran. Kod drugih respiratornih virusnih infekata primijećena je veća stopa hospitalizacije osoba s debljinom. Istraživanja pokazuju da osobe oboljele od influence A koje ujedno imaju i debljinu imaju veći rizik za prijam na odjel intenzivne skrbi. Poznato je također i da je odgovor na antimikrobno liječenje i cjepiva lošiji kod osoba s višim indeksom tjelesne mase. Jedan izvještaj iz Ujedinjenog Kraljevstva o pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 koji su bili na odjelu intenzivne skrbi sugerira da je 73,5 % onih koji su bili u ozbiljnom stanju od koronavirusa imalo prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, što je još veći udio nego kod osoba oboljelih od drugih virusnih pneumonija, kod kojih iznosi 60,4 %. Također, primijećeno je kako stopa smrtnosti raste s obzirom na visinu indeksa tjelesne mase. Izvještaj iz Italije sugerira da je 96,5 % smrti bilo u pacijenata s postojećim stanjima, uključujući i ona koja su česta u osoba s debljinom kao što su hipertenzija, rak, šećerna bolest i srčane bolesti. Među umrlima od COVID-a 19 10,7 % imalo je debljinu.

Osim sagledavanja debljine kao rizičnog čimbenika za teže obolijevanje od COVID-a 19, važno je razmotriti i kako će situacija vezana uz ovu pandemiju kao i mjere koje su poduzete kako bi je se pomoglo zaustaviti imati utjecaja na cjelokupno zdravlje opće populacije i ekonomske temelje društva. Naime, opterećenost sustava opskrbe hranom, prehrambena nesigurnost kod najranjivijih skupina, smanjene mogućnosti tjelesne aktivnosti, potencijalno narušeno mentalno zdravlje i smanjena funkcionalnost zdravstvenog sustava zasigurno mogu kao posljedicu imati promjenu životnih navika i porast prevalencije debljine.

KOLIKO JE LJUDI S DEBLJINOM U HRVATSKOJ?

Voditeljica Odjela za promicanje tjelesnog zdravlja pri HZJZ-u dr. Sanja Musić Milanovićistaknula je kako u Hrvatskoj 57,4 posto odraslih ima previše kilograma, od toga 67,6 posto muškaraca i 48,2 posto žena.
Radi se o ozbiljnom zdravstvenom riziku s kojim se bori veći broj ljudi u Hrvatskoj i kojeg ne možemo prepustiti na individualnu odgovornost. Riječ je o okolišu, tzv. obesogenom okolišu u kojem živimo iz dana u dan i koji dovodi do problema”, naglasila je Musić Milanović.
Musić Milanović pretpostavlja da će ova sindemija, sinergija dviju pandemija debljine i COVID-a 19, dovesti do porasta tog problema. Upozorila je da ako se problemu debljine ne stane na kraj, do 2050. godine može se očekivati oko 500 tisuća kroničnih nezaraznih bolesti koje su povezane samo i isključivo s problemom debljine, dok će se očekivano trajanje života u Hrvatskoj skratiti za 3,5 godine.
Smatra da je to dovoljno alarmantan podatak da zaista svi zajedno ocijenimo kakav je utjecaj svakog pojedinog resora na razvoj debljine – od zdravstva, obrazovanja, prometa, lokalnih zajednica, IT sektora, prehrambene industrije, pa do oglašavanja – i da pridonesemo tome da zaustavimo taj problem.

JE LI I KOD DJECE PROBLEM DEBLJINE PRISUTAN?

Kod djece se do 3.godine djetetova života stvaraju masne stanice, a zbog kasnijeg prejedanja, povećava se njihov volumen. Kad postojeće masne stanice dostignu maksimalan volumen, stvaraju se nove. Osobe koje imaju veći broj tih masnih stanica, trebat će im više truda da kasnije smršave.

Višak masnog tkiva koji utječe na zdravlje, javlja se kao posljedica stalnog pozitivnog balansa energije kad je unos hrane veći od potrošnje. Kad dođe do neravnoteže zbog prekomjernog unosa hrane, ta neuravnoteženost teži održavanju postojećeg stanja.

Proizvodi namijenjeni djeci su u pravilu rafinirane slatko-masne prerađevine, 50% reklama u javnim medijima upućenima djeci reklamiraju hranu koja ima visoku kalorijsku vrijednost, a nisku prehrambenu vrijednost( hrenovke, čips, kroki, pohano meso u obliku kuglica, dinosaura, sladoled na jednoroga, spužva-boba). Određena pića, čokoladni napici se predstavljaju kao cool pa se djeci teško u takvom društvu koje robuje trendovima, pokazati s jabukom ili mrkvom za međuobrok.  Pogledajmo djecu na plaži što jedu i što im roditelji pripreme.

KAKO SE IZRAČUNAVA DEBLJINA KOD DJECE?

Indeks tjelesne mase (ITM) se izračunava na način da u brojnik razlomka stavimo kilažu u kilogramima, a u nazivnik visinu u metrima na kvadrat i dobijemo određen broj od 18 do 40.

Npr. ITM-djevojčica od 9 godina koja je visoka 1.35 i ima kilažu od 30 kg , ITM izračunamo tako da 30 podijelimo s njenom visinom u metrima na kvadrat, tj 30 kroz 1.8225 i dobijemo 16.46 u normalnom rasponu. Od 7 do 10 godina je kod djece normalan raspon ITM-a od 15 do 18, a od 11 godina nadalje je normalan raspon ITM-a od 16 do 21.

KOJI SU DANAŠNJI POKAZATELJI STANJA DEBLJINE KOD DJECE?

Prema rezultatima zdravstvenog stanja stanovnika Istarske županije koje svake godine izrađuje Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, preuhranjenost je u male djece (1-3 godine) bila zastupljena sa 4%, a kod predškolske djece (4-6 godina) sa 4,2%.

Povišena vrijednost krvnog tlaka bez dijagnoze hipertenzije (R03.0) nađena je kod 3,0% dječaka u osmom razredu te kod 5,9% dječaka i 1,8% djevojčica u prvom razredu srednje škole.

Hipertrofija dojki (N62) zabilježena je kod 1,6% dječaka u petom razredu, 1,5% u osmom razredu i kod 1,3% mladića srednjoškolaca.

Normalno uhranjeno je 59.2 % dječaka i 54.5% djevojčica pri upisu u prvi razred, povećanu tjelesnu težinu ima 8.7% dječaka i 11.4% djevojčica, a pretilost ima 30.7% dječaka i 33.6% djevojčica. U petom razredu je normalno uhranjeno 59.8% dječaka i 63.4% djevojčica. Povećanu tjelesnu težinu ima 19.6% dječaka i 17.8% djevojčica, a pretilost ima 18.8% dječaka i 16.2% djevojčica, i kasnije u 8. razredu se kod mladića pretilost smanjuje, a kod djevojki povećava i istovremeno se kod djevojaka povećava i broj pothranjenih.

KOJE SU PSIHIČKE POSLJEDICE DEBLJINE KOD DJECE I ODRASLIH ?

• STIGMA- isključivanje iz društva, lošija ponuda odjeće, podcjenjivanje ljudi i javno ismijavanje. Negativne predrasude javnosti da su pretila djeca i odrasli nezadovoljni, bezvoljni, neprivlačni i lijeni. Društvo otvoreno izražava stav prema pretilim osobama da je lako kontrolirati tjelesnu težinu i da su si same krive za svoje stanje i da im nitko ne može pomoći.
• SOCIJALNI ODNOSI-vršnjački odnosi su mjesto gdje djeca i mladi dobiju socijalnu podršku, razvijaju identitet i samopoštovanje i osobne vještine koje su im potrebne za pronalazak partnera. Pretili adolescenti provode manje vremena s vršnjacima, teže pronalaze partnera. Djevojke teže nego mladići izlaze van jer je prisutan standard ljepote koju svaka djevojka gradi i zatvara se u sebe, dok mladići ne procjenjuju sebe na temelju tjelesne težine.
• DEPRESIVNOST-pretilost povećava rizik za nastanak depresije-zbog stigme i ponižavanja dolazi do nižeg samopoštovanja, negativnije slike o sebi, vjerovanja da se drugima ne sviđaju i time do više razine depresije.
• SAMOPOŠTOVANJE- sniženo u kombinaciji s ljutnjom, usamljenošću i nervozom.
• SLIKA TIJELA označava kako osoba vidi svoje dijelove tijela i tijelo u cjelini te osjećaje i misli vezane uz tijelo. Socijalni pritisak prema mršavosti-normativno nezadovoljstvo-kako je ljudima kojima je težina objektivno iznadprosječna. Pretile osobe precjenjuju i iskrivljuju veličinu vlastitoga tijela, nezadovoljnije su izgledom, izbjegavaju socijalne interakcije. Procjena osobe da je pretila bez obzira na njenu stvarnu težinu je pokazatelj tjelesnog nezadovoljstva prije nego stvarna težina.  50% pretilih ima lošu sliku o svom tijelu, zadirkivanje od strane vršnjaka direktno utječe na nezadovoljstvo tijelom.

ŠTO MOŽEMO UČINITI TIJEKOM ODRASTANJA DJECE DA SPRIJEČIMO NASTANAK DEBLJINE?

Istraživanja pokazuju da obrok prije škole ne uzima 43,5% mladića i 47,5% djevojaka, a pravilna prehrana u ranoj dobi ključ je zdravlja u odrasloj dobi.

Izbor hrane ovisi o roditeljima, a manje o dječjoj preferenciji, slatko preferiraju jer je urođeno privlačan okus i majčino mlijeko je slatko.

Djeca ne vole jesti sama i tijekom jela ih treba animirati kroz razgovor i ne požurivati, maštovita i privlačna hrana je bolji izbor u vrtićima lakše jedu jer su u grupi.

U školi se mijenjaju prehrambene navike, glavni obroci se jedu u dugim vremenskim razmacima, međuobroci su izrazito važni za koncentraciju i funkciju mozga kao što su jogurt, mlijeko, svježi sir, orašasti plodovi, sjemenke i sušeno voće.

Zajutrak je od izrazite važnosti za djecu-djeca koja konzumiraju zajutrak, pokazuju značajna poboljšanja u standardiziranim testovima, povećanu sposobnost koncentracije u razredu, zainteresiraniji su za rad i kreativniji. Jedući muesli i zobenu kašu, dnevno unose više željeza i vitamine B i D.

Baza dječje piramide jesu žitarice-kruh, tjestenina, riža-iz nje dobivaju energiju za rast i razvoj i vlakna koja pospješuju rad crijeva. Drugi red piramide su voće i povrće- jesti tri obroka na dan zbog vitamina i minerala. Treći red čine meso, riba, jaja, mahunarke, orašasti plodovi  i mliječni proizvodi- jesti dvaput na dan zbog kalcija potrebnog za kosti i zube.

Da bi utvrdili kakve su energetske potrebe djece trebamo kod djece od 7 do 10 godina pomnožiti 70 kcal s njihovom tjelesnom masom, a za djecu od 11 do 15 godina trebamo pomnožiti 50 kalorija s njihovom tjelesnom masom.

Voda-potrebno je piti 1.5 do 2 litre tekućine. Kad smo žedni već smo lagano dehidrirani, kod djece žeđ nije još dovoljno razvijena, potrebe za tekućinom su veće i ne mogu regulirati svoju tjelesnu temperaturu.

KOJA JE ULOGA RODITELJA I KAKO POMOĆI DJETETU U UVOĐENJU ZDRAVE HRANE?

Roditelji vode obitelj i odlučuju što će oni jesti i što će njihova djeca jesti, oni kupuju i odlučuju kojoj hrani će njihova djeca imati pristup.

Jako je važno zajedno kupovati hranu i pripremati je da djeca sa što više osjetila dožive tu hranu i nauče kako se priprema. Isto tako je važno koliko je u obitelji zastupljena fizička aktivnost jer djeca gledaju što roditelji rade i imaju model ispred sebe. Kako bi djeca promijenila svoje navike, i roditelji trebaju mijenjati svoje navike, a to zna biti zahtjevno. Roditelji često nisu svjesni tjelesne težine svoje djece-80% roditelja procijenilo je tjelesnu težinu djece normalnom stoga je nužno uključiti cijelu obitelj u rad ukoliko se radi o pretilosti kod djeteta ili kod roditelja..

Roditelji su ti koji trebaju nuditi djeci zdravu hranu, umjesto slatkiša nuditi voćnu salatu, svježe voće, suho voće, jednostavne voćne kolače, od povrća grašak, mrkvu i kuhani krumpir koji su slatkastiji pa su djeci najprihvatljiviji. Poticati djecu da jedu 5 puta-da izbjegavaju slatkiše i gazirane i slatke sokove i grickalice.

KOJA JE ULOGA PSIHOLOGA U ZDRAVOM GRADU POREČ KOJI RADI S OSOBAMA S DEBLJINOM?

Kao psihologinja i psihoterapeutkinja Zdravog grada Poreč koja sam u osmišljavanju programa za osobe s debljinom od samog začetka, mogu reći da je debljina simptom dugoročnog nezadovoljstva i da je to jedan od načina kako si osoba kratkoročno pomaže da bi snizila frustraciju, a stvarni problem leži u pozadini. Osobe s debljinom vole jesti i hranu doživljavaju kao ugodu i zadovoljstvo, te većinu neugodnih stanja rješavaju prekomjernim unosom hrane, na taj način se kratkoročno smire i osjećaju bolje iako dugoročno na taj način narušavaju svoje zdravlje. Hrana je lako dostupna i bez hrane ne možemo preživjeti te je ne možemo izbjeći stoga je nužan sveobuhvatan pristup ovom simptomu. Kako bi osobe promijenile svoj pristup hrani i preuzele kontrolu nad vrstom i količinom hrane koju unose u organizam, nužno je da osvijeste što rade, kako se hrane, koju količinu jedu i o čemu to sve ovisi,  pišu dnevnik prehrane te prate sebe što čine s hranom u određenim situacijama i za koje sve svrhe koriste hranu. Uz bavljenje hranom i osvještavanjem vlastitoga ponašanja i radom na sebi u grupi, nužno je naučiti i druge načine ponašanja uz koje će se osjećati dugoročno bolje poput tehnika relaksacije i redovite fizičke aktivnosti. U našem timu rade liječnik s velikim znanjem iz psihologije i psihoterapije, psihologinje i psihoterapeutkinje, kineziolozi te surađujemo i s nutricionistima iz ZZJZIŽ. Uz grupno savjetovanje osoba s debljinom, organiziramo i grupe za održavanje postignute tjelesne težine te smo krenuli i s radom s obiteljima gdje su i djeca i roditelji osobe s debljinom kako bi unaprijedili svoju kvalitetu života i kvalitetu života cijele obitelji.

 

ZDRAVI GRAD POREČ:

MARIJANA RAJČEVIĆ KAZALAC, psihologinja i psihoterapeutkinja realitetne terapije