Epidemija virusa popularno nazvanog “koronavirus” i uvođenje ograničavanja kretanja na mjesto prebavališta je (ponovno) pokazala besmisao sadašnjeg teritorijalnog ustroja. [autor: iVijesti.hr]
Oni malo stariji će se sjetiti da je nekada (do 1991.) postojala je općina Poreč koja je obuhvaćala geografsku Poreštinu, odnosno prostor od Mirne do Lima, a na istok do Vižinade, Baderne i Seline, ekonomski i geografski manje više povezano područje.
Prema popisu iz 1991. godine to područje imalo je oko 30.000 stanovnika i jednu općinu. Danas 27 godina kasnije, broj stanovnika je ostao otprilike isti, ali smo umjesto jedne općine dobili jedan grad (Poreč) i 7 općina (Tar-Vabriga, Kaštelir-Labinci, Vižinada, Višnjan, Sv. Lovreč Pazenatički, Vrsar i Funtana).
Do uvođenja mjera ograničavanja kretanja većina ljudi nije bila svjesna rascjepkanosti nekadašnje općine i ovisnosti o centru, Poreču. Tako primjerice Kaštelir, Višnjan, Vižinada, Funtana i Sv. Lovreč na svom području nemaju benzinske postaje, Kaštelir, Vižinada i Funtana nemaju banku itd.itd.
Čak i jedan od načelnika sam priznaje u objavi na Facebooku, kako “na našem području nema supermarketa, mesnice, ljekarne, banke“. Odlazak do marketa koji se nalazi nekoliko km dalje je postao nemoguć bez propusnice jer se nalazi u drugoj općini. Samo je pitanje vremena kada će cijene skočiti u jedinoj butigi na području pojedine općine jer se naravno neće izdavati propusnice za odlazak u špežu kada postoji butiga u općini.
Činjenica je da na području Poreštine većina ljudi ima stalne dnevne migracije, zbog posla, članova obitelji i slično, imamo slučajeve da roditelji žive u Gedićima, djeca u Novoj Vasi (udaljenost cca 2 km), ali nema posjeta bez propusnice jer je Nova Vas u Poreču, a Gedići u Taru. Ne treba spominjati da je većina javnih službi u Poreču, od suda, do doma zdravlja, policije, vatrogasaca itd.
Koliko je sadašnji sustav potpuno besmislen i prije svega skup, najbolje je pokazati s malo statističkih podataka. Nekadašnja općina Poreč je imala Skupštinu općine koja se sastojala od tri vijeća, Vijeća udruženog rada s 34 odbornika, Vijeće mjesnih zajednica s 25 odbornika i društveno-socijalno vijeće s 20 odbornika, sveukupno 69 odbornika odnosno vijećnika. Tu je još bio gradonačelnik i općinska uprava.
Naravno da toliki broj vijećnika nije imao smisla i da je s pravom ukinut, ali smo umjesto poboljšanja dobili još gore riješenje. Zakon o područnoj i lokalnoj samoupravi definira broj vijećnika u odnosu na broj stanovnika, danas imamo ovakvu situaciju.
- Poreč – 17 vijećnika
- Vrsar – 11 vijećnika
- Funtana – 9 vijećnika
- Sv. Lovreč 11 – vijećnika
- Višnjan – 11 vijećnika
- Vižinada- 11 vijećnika
- Kaštelir – 11 vijećnika
- Tar – 11 vijećnika
Kada se zbroje svi vijećnici dobivamo 92 (devedeset i dva) vijećnika, 30 % nego prije 27 godina !
Po sadašnjem zakonu da postoji nekadašnja općina Poreč imala bi 21 do 25 vijećnika ovisno da li je broj stanovnika prešao 35 000. Dakle 70 % sadašnjih vijećnika ne bi imali.
Uz to imamo dodatnih 7 načelnika, tajnika, zamjenika, pročelnika upravnih odjela. Kao kontraargument će netko reći da je dosta napravljeno u ovih 27 godina od kada postoje općine, od cesta, do rasvjete i dječjih igrališta. Sada treba staviti na papir koliko sve to košta, dovoljno je pogledati (sve je dostupno na internetu) imovinsku karticu pojedinog načelnika, primjerice, načelnik jedne općine (po broju stanovnika među najmanjima) na Poreštini ima gotovo 15.000 kn mjesečne plaće bruto, pomnožimo to s 12 mjeseci i još s 27 godina koliko postoji općina. Koliko je za te novce moglo biti napravljeno/asfaltirano cesta, dječjih igrališta, vrtića i slično. A gdje su tu vijećničke naknade, plaće zaposlenih u pojedinoj općini i svi ostali administrativni troškovi, sve naravno pomnožimo sa 7 koliko koliko iznosi višak općina.
Da cijeli sadašnji sustav nema smisla pokazuje i najavljeno ponovno udruživanje turističkih zajednica, sada se to popularno naziva “klaster”, do 1993. godine je postojalo turitičko društvo Poreč (danas TZ Poreč) da bi onda bilo razbijeno po općinama na 8 TZ-a koje se sada spajaju u klaster.
Koliko je cijela situacija dovedena do apsurda imamo situaciju u Vižinadi i Kašteliru, obje općine odnosno turističke zajednica općina izrađuju strategije razvoja turizma za svoju općinu i za to angažiraju vanjske suradnike koje masno plaćaju, zajedno su teritorijalno manje od općine Višnjan, a po broju stanovnika (zajedno) su kao mjesni odbor Nova Vas (NE ovo nije poziv da i Nova Vas postane općina). Naravno svaka TZ ima voditelja/direktora, tajnika itd.itd.. Zdrav razum sugerira da je za cijelu županiju sasvim dovoljna jedna strategija razvoja turizma i eventualno jedan TZ za područje Poreštine. S druge strane imamo situaciju da se jedan Sv. Lovreč nalazi u sastavu TZ Središnje Istre zajedno s Gračišćem i Lupoglavom !
Situacija s koronona virusom je do kraja ogolila sadašnju besmislenu općinsku organizaciju. Ovdje ćemo navesti par potpuno nadrealnih situacija. Selo Jakići Gorinji spada pod Grad Poreč, ali jedina asfaltirana cesta koja vodi do sela ide preko općine sv. Lovreč, gotovo identična situacija je s Rogovićima koji su u Kašteliru, ali im jedina cesta vodi preko Tara. Da li su za njih uvedena posebne propusnice do općinskog središta kako bi dobili „prave“ propusnice ?
Za kraj jedna povijesna zanimljivost, početkom 50-ih godina u vrijeme Jugoslavije na Poreštini je postojao gotovo identičan broj općina koji je potrajao ravno tri godine jer se brzo uvidjelo da nema smisla i sve općine su ukinute.
Ne treba posebno podsjećati da je sve to prije digitalizacije, informatizacije i općenito tehnologije kakvu danas imamo na raspolaganju 🙂
