Slučajni prolaznik će u Kukcima kraj Poreča možda nezainteresirano proći pokraj na prvi pogled obične kuće, nešto udaljenije od ceste. Samo će onaj koga vlasnik Julijan Tomac pozove u obilazak otkriti iza nje čitavu džunglu-labirint, pravi botanički vrt koji se u desetak razina i odjeljaka prostire na čak 1.200 četvornih metara, prošaran popločanim stazama i s tri strane okružen šumom. U ovom njegovanom zelenom raju nema čega nema, od crnogorice i bjelogorice do voćki, kaktusa, grmlja i cvijeća, ukupno više od 140 biljnih vrsta. Smjestile su se tu čak tri gusto obrasle sjenice, fontana, roštilj i svojevrsni »separe« tik do šume, u kojem se Tomac rado odmara. U ovoj zelenoj oazi mira »diše« se i za najžešćih ljetnih sparina.

– Kameni zidići zauzimaju 180 prostornih metara, kao da izgradite dvije kamene kuće, otkriva nam Tomac, inače inženjer građevine koji se dugo godina bavio i slikarstvom. U Kukce je doselio prije 12 godina te je odmah, ne mijenjajući prirodnu, stepenastu konfiguraciju terena, počeo graditi terasasti park, u kojem se čovjek lako može izgubiti. O svom hobiju prethodno nije mnogo znao, već je radeći učio.

– Mislim da sam najveći potrošač vode na Poreštini, veli naš domaćin, koji svakodnevno po nekoliko sati zalijeva svoj vrt, a angažirao je i radnika. Lani se u sklopu akcije Hrvatske turističke zajednice okitio titulom vlasnika najljepše okućnice u Istarskoj županiji, dok mu je Plavi cvijet, priznanje na državnoj razini, za dlaku izmaknuo. Vremena za nagrade još ima, pogotovo jer njegov projekt nije gotov – u idućih nekoliko godina planira urediti i dio pred kućom. Dodaje da rezultati ne dolaze preko noći, već iziskuju trud, planiranje i strpljenje.

Svojih 60-ak havajskih hibiskusa u posudama Tomac u zimskim mjesecima »nagura« u kuću. Istarski hibiskus može prezimiti i vani, otkriva nam, dodajući da se većina njegovih biljaka sama obnavlja te se izmjenjuje u cvatnji. Vrt tako buja i živi velik dio godine. Mi smo došli u vrijeme kada cvatnja već jenjava, ali fotografije koje nam je Tomac pokazao i ustupio za objavljivanje pokazuju svu raskoš njegovog »đardina«.

M. Dodić, Glas Istre