Nekada smo na glavnom trgu imali božićni sajam, nije baš bio veliki, ali barem je nešto bilo, a ove godine nema ništa, priča mi jedna poznanica. I stvarno, prije nekoliko godina na Trgu slobode postojao je božićni sajam na kojem su svoje ukrase i čestitke prodavali porečki likovnjaci. Kasnije se sajam pretvorio u niz štandova na kojima su se prodavali antikviteti i nešto domaćih proizvoda, ali u zadnje dvije godine sve je zamrlo.
– Zašto ne bismo mogli imati božićni sajam kakav postoji u drugim gradovima, da se recimo zatvori zagrebačka ulica za promet i duž nje postave drveni štandovi s kuhanim vinom, suvenirima i božićnim ukrasima. Da to bude mjesto gdje će se ljudi nakon posla zaustaviti i popričati, malo se družiti, gdje će se osjetiti blagdanski ugođaj, priča mi nedavno jedan od gradskih vijećnika.
Iako ideja zvuči jako lijepo, vrlo vjerojatno neće zaživjeti jer nema sredstava, ali, još gore, nema ni entuzijazma za pokretanje takvog programa u gradu. Jer nije u šoldima sve. Bilo je godina kada je financijska situacija bila puno bolja, ali porečki božićni sajam jednostavno nije imao dušu.
– Za takvo nešto treba truda. Najlakše je, kao kod nas u Poreču, kada imaš novca platiti nekome da postavi par štandova, nema veze kakvih, i da to bude božićni sajam, a kada novca nema jednostavno ne napraviti ništa, zaključuje jedna poznanica.
Istina je da vlada kriza i nitko nema previše sredstava, ali da ništa nije nemoguće, pokazuju primjeri iz susjednih općina. Sveti Lovreč drugu godinu zaredom kreće u projekt živih jaslica u kojima će sudjelovati preko stotinjak volontera. Za taj događaj sve izrađuju sami, od kulisa do kostima, a tu je i božićni sajam. Mještani su u zanimljivom projektu udružili snage i entuzijazam, a sve su to prepoznali i sponzori koji su pomogli da cijela stvar bude uspješna. Lani je njihove jaslice posjetilo nekoliko tisuća gostiju. I nisu jedini – veliki projekt uoči božićnih blagdana priprema se i u Kašteliru, gdje će za nekoliko dana zaživjeti cijela kućica Djeda Mraza, s kostimiranim sudionicima uz koje će se odvijati i razna gostovanja, susreti, radionice i drugo. Nije riječ o nekom velikom projektu koji su najavljivali presicama, već o inicijativi nekolicine građana koji su odlučili izdvojiti svoje slobodno vrijeme i puno dobre volje kako bi razbili zimsku učahurenost, a njihova je kreativnost uskoro prešla i na većinu sumještana. Možda ne treba čekati Djeda Mraza da se dogodi božićno čudo, ponekad je dovoljno i puno malih složnih ruku, bilo u gradu ili u selu.

V. Habereiter, Glas Istre