Nekolicina porečkih vlasnika štandova postavljenih na javnim površinama, koji za to plaćaju porez Gradu, odlučila je progovoriti, jer su došli do zida pokušavajući riješiti nekoliko osnovnih problema. Doduše, progovaraju anonimno, jer se boje reperkusija. Ostaje, im, kažu, jedino javnost kao mogući pritisak, jer se godinama priča odvija na jednak način, odnosno iz godine u godinu nekadašnje iznimke postaju pravila i nitko zapravo više ne zna po kojim se točno pravilima radi. Razumljivo, žele ostati anonimni, jer ne žele izgubiti mjesto za postavljanje štandova.

Vlasnik kuće vrijedne pola milijuna eura na porečkoj rivi dobio je prostor za postavljanje štanda kao da je socijalni slučaj i odmah ga je »preprodao«, kažu naši sugovornici i dodaju da je »preprodaja« štandova uobičajeni vid brze zarade, odnosno da se na taj način zarađuje na polovici iznajmljenih mjesta. Prodaja štanda znači: dobiješ mjesto od Grada za, na primjer 30.000 kuna, ali ti se baš ne da raditi na suncu, a ima puno onih koji su ostali bez mjesta i radili bi pod bilo kojim uvjetima, pa od njih uzmeš 50.000 tisuća kuna i oni pod tvojim imenom postavljaju štand, a ti veselo trošiš zaradu bez poreza i znoja. Naši sugovornici znaju sva imena preprodavača, pokušali su usmeno, neki čak i pismeno upozoriti zadužene u komunalnom odjelu – bez ikakva uspjeha. Zapravo, jedino s posljedicama po njih same, jer ih se gleda s podozrenjem kao bundžije i smišlja način kako im sljedeće sezone uskratiti mjesto. Nikakve koristi nema od nadzora komunalnih redara, kažu naši sugovornici, jer ako i obave nadzor i napišu zapisnik, to ne daje rezultate. Zato se na svakih nekoliko koraka duž rive svake večeri može sa sklopivih stolica ili javnih klupa prodavati tenisice.

Jedan od naših sugovornika ispričao je ovakvu priču: javio se na poziv za zakup javne površine, prikupio sve dokumente, ponudio višestruko veću cijenu od početne, a mjesto je dobio čovjek koji je ponudio upola manje novca, s istim asortimanom robe. »Ako postaviš pitanje, slijede pritisci, jer su štandove preko veze dobili rođaci i prijatelji ključnih osoba iz ureda državnih institucija koje postoje u gradu, pa inspekcija dolazi samo nekim štanderima i mi znamo zašto je tako. Nitko ne odgovara na pitanja i argumentirane tvrdnje štandera i oni šute, jer javno iznošenje prljavog rublja značilo bi rezanje grane na kojoj sjedimo. A svi sve znaju u gradu i u gradskoj upravi«, tvrdi naš sugovornik.

U natječaju za iznajmljivanje javne površine za postavljanje štandova stoji da ponuđači moraju donijeti izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika da ne koriste poslovni prostor ili drugu javnu površinu i da nisu u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, ali to nije potrebno onima koji imaju registrirane tvrtke. To znači da štand mogu dobiti povremeno zaposleni, koji ne koriste neki poslovni prostor (nije jasno je li riječ o gradskom ili vlastitom, ili pak unajmljenom od privatne osobe), a oni koji imaju registriran obrt ili tvrtku mogu dobiti i nekoliko mjesta za štandove, i nema veze imaju li i koliko poslovnih prostora – tko to može razumjeti? Štanderi kažu da zbog te odredbe idu u trošak otvarajući poduzeća, ne bi li imali više šanse, međutim, tvrde, to pomaže samo nekima. A kojima? »Onima koji su u pravom điru, jer sada više ne pomaže niti učlanjivanje u IDS, nego veza s određenim čovjekom iz IDS-a (imenovali su ga, ali kako štanderi žele ostati anonimni, ostavljamo u anonimnosti i osobu koju žele javno prozvati). Njegova je riječ presudna, bez obzira je li u skladu s pisanim pravilima«, kaže štander.

Ukazuju na još jedan uzrok nereda i svađa: svaki štander mora u komunalnom gradskom odjelu potpisati izjavu da neće uz štand držati suncobran, frižider, stalke s robom. Bez suncobrana i frižidera je nemoguće raditi, tvrde, a i stalke s robom postavljaju svi, s tim da je to već tako nabujalo da dolazi do svađa i koškanja među samim štanderima, a nitko ne uvodi red. Je li ga uopće moguće uvesti?

Što o tim problemima zna i kaže gradonačelnik Edi Štifanić? Za dobar dio spomenutih problema zna, svjestan je, a i sam svjedoči velikim pritiscima nekih od pretendenata na javne površine za štandove. Misli da bi poslovanje na štandovima trebalo bitno drugačije urediti. Jedna od ideja je da Grad kupi uniformne štandove koje će iznajmljivati zajedno s javnom površinom, što bi sigurno barem dijelom uvelo reda. Treba, kaže gradonačelnik, razmisliti i koliko štandova treba gradu i kakva ponuda, a o navodima grupe štandera koji sumnjaju u nepotizam u gradskoj upravi rekao je da niti jedan čovjek izvan komisije za dodjelu gradskih poslovnih prostora i javnih površina nema utjecaj na preporuke komisije. »Stvarno sam u to uvjeren, kao i da komisija svoj posao nastoji odraditi pravedno. Znam da su neki građani mislili da učlanjivanjem u IDS mogu bolje zaštititi svoje interese, ali ja mislim i na tome inzistiram da nam u stranci ne trebaju oni koji su u njoj zbog osobne koristi. Spremamo kodeks ponašanja u stranci koji će, vjerujem riješiti taj problem.«

Štifanić kaže da Grad može funkcionirati i bez novca od iznajmljivanja prostora za štandove i bez ponude koja se na njima nudi, za razliku od prije 15-ak godina kada je svaka kuna bila važna. »Hoće li u gradu biti 25 ili 30 štandova nije za Grad presudno. Bitno je da ih unificiramo i da budu estetski prihvatljivi. A preprodavači tenisica su poseban problem. Sav njihov posao je na crno i počeli smo s akcijama komunalnih redara i policije. Jako su dobro organizirani, ali i mi smo. Nastavit ćemo sa svakodnevnim akcijama i pljenidbama, pokazati da smo uporniji od njih i mislim da ćemo imati trajnog uspjeha. Problem je i u tome što oni svoja pokretna skladišta – osobne automobile, parkiraju na ugibalištu za autobuse za Otok Sv. Nikole i stvaraju i prometni čep«, ispričao je gradonačelnik. Do kraja sezone, obećao je Štifanić, bit će napravljena analiza pravilnika o korištenju javnih površina i predložen novi pravilnik, koji bi trebao biti ujednačen, provodiv i koji bi jamčio lakše uspostavljanje reda.

S. Matejčić, Glas Istre