NEWS

VJEROVALI ILI NE: Nalazi o vodi nedostupni novinarima

01.04.2006. 00:00; Učitavanja: 497; Početna / Lifestyle / Zanimljivosti / VJEROVALI ILI NE: Nalazi o vodi nedostupni novinarima
51XO051661.jpg

piše: Zoran Angeleski

Da li Zavod za javno zdravstvo Istarske županije prati i analizira prisustvo aromatskih ugljikovodika, fenola i ftalata u vodi za piće? Ako prati, koliko često se rade te analize, kakvi su nalazi i može li Glas Istre dobiti na uvid originalne nalaze?

Da li Zavod na području Pule i cijele Istarske županije prati i analizira prisustvo trihalometana? Koliko često? Kakvi su nalazi i možemo li originalne nalaze dobiti na uvid? Na koje sve organske i anorganske tvari i spojeve Zavod provodi biološku i kemijsku analizu vode za piće iz sva tri javna vodovoda u Istarskoj županiji, koliko često te možemo li dobiti rezultate i nalaze na uvid?

Ova konkretna pitanja još smo u ponedjeljak poslali ravnateljici Zavoda dr. Ljubomiri Radolović, a deseci telefonskih pokušaja da u izravnom razgovoru s njom dogovorimo uvid u nalaze zaustavili su se na tajnici. Ono što smo najviše htjeli – uvid u originalne nalaze i njihovo predočavanje neovisnim stručnjacima izvan Zavoda – nije nam uspjelo.

Zašto su posebno važni detaljni podaci o kancerogenim aromatskim ugljikovodicima i trihalometanima? Naime, pored većine zagađenih i zatvorenih pulskih bunara, ključni izvor južne Istre i Pule je Rakonek, s 250 litara u sekundi, a taj je izvor desetljećima ugrožen ogromnim količinama organskih onečišćenja (boje i mazut) kemijske industrije Pazinke, ali i nepročišćenim otpadnim vodama cijelog Pazina. Izgradnja pak spasonosnog pazinskog pročistača postaje polako već legenda. S druge strane, toksični trihalometani opasni su nusprodukti masovnog dezinficiranja istarske vode klorom.

Zavod: Samo jedan posto svih uzoraka ne zadovoljava zahtjeve Pravilnika!

U pisanom odgovoru ravnateljice Zavoda nema niti jednog brojčanog podatka o količini tih toksičnih tvari (primjerice, o iznosu izmjerenih mikrograma trihalometana ili fenola po litri vode, a još manje podataka o vremenskoj izloženosti vode tim tvarima), već se opetovano tvrdi da svi uzorci ispunjavaju zahtjeve važećeg Pravilnika.

Ravnateljica Radolović piše: »U vodi za piće u 2005. godini analizirano je 35 uzoraka na prisustvo aromatskih ugljikovodika te 39 uzoraka na prisustvo fenola i svi su ispitani pokazatelji ispunjavali zahtjeve Pravilnika. Na cijelom području Istarske županije na vodoopskrbnoj mreži sva tri vodovoda prati se prisustvo produkata dezinficiranja (trihalometana). Prema programima Istarske županije i Grada Pule u 2005. godini na vodoopskrbnoj mreži analizirana su 3.126 pokazatelja na prisustvo trihalometana u vodi za piće i svi su ispunjavali zahtjeve Pravilnika.«

Prethodno dr. Radolović piše: »U 2005. godini prema Programu Istarske županije na vodoopskrbnoj mreži uzeta su 704 uzorka vode za piće, a njih osam (1,13 posto) ne zadovoljava zahtjeve Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 182/04). Pokazatelji koji u tih osam uzoraka nisu ispunjavali zahtjeve Pravilnika bili su fizikalni (povećana mutnoća) i bakteriološki. Svi ispitani kemijski pokazatelji bili su u skladu s Pravilnikom. Prema Programu Grada Pule u 2005. godini uzeto je 180 uzoraka vode za piće, a dva (1,1 posto) ne zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika zbog detektirane povećane mutnoće. Svi ispitani bakteriološki pokazatelji te 1.080 pokazatelja na prisutnost produkata dezinfekcije i 300 pokazatelja na prisutnost aluminija, kadmija, kroma, željeza, mangana, olova i nikla ispunjavali su zahtjeve Pravilnika«. U odgovoru se kaže da se ftalati ne prate u vodi za piće jer nisu niti propisani Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, a ni državnim i županijskim monitoringom prirodnih (sirovih) voda, kao ni uvjetima vodopravnih dozvola.

Iz Pazinke je 1997. iscurilo 320 tona mazuta

Ove nam je odgovore jučer komentirao jedan stručni i dobro upućeni sugovornik, naglasivši da su pored opasnih trihalometana, izrazito kancerogeni aromatski ugljikovodici.

– Strogo je povjerljiv podatak da je u listopadu 1997. iz Pazinke iscurilo 320 tona mazuta, a oni tvrde da je iscurilo 12 tona. Ali, i da je iscurilo tih 12 tona, zaista je smiješno da se za cijelu Istru, za sva tri vodovoda, radi svega 35 uzoraka na prisustvo aromatskih ugljikovodika te svega 39 uzoraka na prisustvo fenola, kaže naš sugovornik. K tome, on ističe da je desetljećima kemijska industrija Pazinka, radeći punom parom, mjesečno ispuštala u ponor Pazinske jame devet do 12 tona organskih boja.

– Svi zidovi u podzemlju puni su tog mazuta i kiše će to ispirati još sto godina, upozorava naš sugovornik, a onda ulazi u suštinu stvari.

– Bilo bi bolje da umjesto tih 700 uzoraka neproblematičnih i po zdravlje ne previše opasnih općih parametara o mutnoći vode, temperaturi, pH vrijednosti i organoleptičkim svojstvima okusa i mirisa, više analiziraju specifične parametre: od mineralnih ulja, do aromatskih ugljikovodika i ftalata, a potonje s obzirom na svu plastiku koja se upotrebljava i koja također ugrožava krš i istarsko podzemlje i izvore, kaže naš sugovornik i onda poentira:

– Kad već desetljećima nadležni naglašavaju jako mali postotak loših uzoraka u analizi općih parametara, pa neka onda već jednom prestanu trošiti novac na opće parametre i neka se usmjere na specifične, opasne parametre, koji se odnose na očekivana organskotoksična onečišćenja našeg područja. Istra je krševita i za razliku od Slavonije, gdje je zemlja filter, sve što uđe u istarsko podzemlje iz njega i izađe, objašnjava naš stručni izvor.

– Ono što je loše, to se ne pokazuje. Dok je ova garnitura – a riječ o istim ljudima u vodovodima, županijskom Odjelu za zdravstvo, sanitarnoj inspekciji, županijskom Zavodu za javno zdravstvo, kao i njegovoj zagrebačkoj središnjici – ništa se neće promijeniti. Svi su oni interesno povezani još od gradnje Butonige, zaključuje naš sugovornik.

Duga i mučna kronologija slučaja »voda«

I pored katastrofičnog istjecanja mazuta iz Pazinke i zagađenja Rakoneka 1997., ili pak višetjednog zagađenja pulske vode u ljeto 2002. i jednodnevne zabrane njena pijenja, još je dulja mučna kronologija slučaja »voda« u kojem običan građanin, nažalost, mora sam odlučiti hoće li piti vodi iz slavina ili pak kupovati bezobrazno skupu flaširanu vodu.

Kad je u pitanju vjerodostojnost ovlaštenih institucija i njihovih čelnih osoba – a to je ključno u najvećem istarskom javnozdravstvenom problemu – treba podsjetiti na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Puli od prije četiri mjeseca kojom je oslobođena bivša ravnateljica županijskog Zavoda za javno zdravstvo i epidemiologinja dr. Radosna Dome Bareta. Time je iznova dobila na težini njena izjava u intervjuu ovom listu 6. kolovoza 2002., kada je izjavila da su se nalazi za vodu – krivotvorili!

– Da, stojim i dalje iza svojih riječi. Nisam mogla otkriti izvor svojih informacija jer bi ti ljudi trpjeli dalekosežne posljedice po svoj radni status, rekla je dr. Bareta odmah nakon izricanja oslobađajuće presude. U ranijoj izjavi 2001. rekla je da porastom trihalometana raste i rizik (1,5 do četiri puta) nastanka karcinoma debelog crijeva i karcinoma žučnog mjehura, priznavši da su za njenog ravnateljstva trihalometani dosta puta bili znatno povećani.

Priča o vodi ne može zaobići ni sramni slučaj brutalne smjene glavne istarske, a tada i savezne stručnjakinje za vode mr. Vilme Buttignoni 1996. godine. Smijenjena je zato što je u svojim opsežnim izvješćima o kakvoći vode svih istarskih izvora i bunara za dugo razdoblje od 1980. do 1993. ukazala na lošu vodu i njenu potencijalnu opasnost po zdravlje. No nakon njene ekspresne smjene, koju su proveli tadašnji i današnji dvojac nacionalnog Zavoda za javno zdravstvo Šobot-Dadić, pulski sud je i u ovom slučaju stao na stranu Buttignoni i prava javnosti na istinu, presudivši da je Zavod mora vratiti na posao. Taj sudski spis, zajedno s kukavnim svjedočenjem odgovornih, ostaje krunski dokaz tamnije strane priče o vodi i poigravanju sa zdravljem svih nas.

Opasni trihalometani prisutni u istarskoj vodi!

Iako je ravnateljica Radolović napisala da je Zavod prošle godine analizirao u cijeloj Istri 35 uzoraka na prisustvo opasnih aromatskih ugljikovodika te 39 uzoraka na fenole, tih podataka (pa ni izmjerenih mikrograma po litri i na kojoj lokaciji) nema u službenom izvješću za 2005. koji je Zavod poslao Županiji.

No pored svih iznesenih podataka i brojki koje su ispod maksimalno dopuštenih koncentracija na sva tri istarska vodovoda, svim izvorištima i vodospremama, u tom su izvješću navedeni i podaci o ne baš neznatnom prisustvu opasnih trihalometana!

Prvo treba reći da za njih maksimalna dopuštena koncentracija iznosi 50 mikrograma po litri, a u izvješću su navedeni podaci o minimalnoj, srednjoj i maksimalnoj izmjerenoj vrijednosti. Tako u vodi za piće na mreži Vodovoda Buzet minimalna izmjerena vrijednost ukupnih trihalometana iznosi 3,650 mikrograma, srednja 12,6373, a maksimalna 29,8000 mikrograma po litri.

Na mreži Vodovoda Labin minimalna iznosi nula, srednja 11,7282, a maksimalna 29,6800 mikrograma po litri. U vodi za piće na mreži pulskog Vodovoda (od Fažane, Valbandona, Premanture, Marčane, Medulina, Vodnjana do Svetvinčenta) minimalna izmjerena vrijednost je 4,5100, srednja 14,3501, a maksimalna 26,1300 mikrograma po litri.

No prema posebnom gradskom programu ispitivanja ispravnosti pulske vode, a koja se mjeri po kvartovima (od Busolera, Kaštanjera, Centra i Starog grada do Verude, Šijane, Vidikovca i Velog Vrha) na analiziranim uzorcima je, kako piše u izvješću, izmjerena minimalna vrijednost od 3,8500, srednja 16,5905, dok je maksimalna vrijednost trihalometana iznosila ne baš malih 27,7800 mikrograma po litri.

U Pravilniku priličnu zabunu izaziva napomena uz trihalometane, kojom se do 2008., kada sve vode moraju ispoštovati maksimalnu koncentraciju od 50 mikrograma po litri, dopušta granična vrijednost od 25 mikrograma po litri!?

– To je nebuloza i takvih grešaka ima puno u tom Pravilniku, rekla nam je jučer Sonja Diković iz županijskog Zavoda za javno zdravstvo, dodavši da se uskoro očekuje novi pravilnik u kojem će granična vrijednost za trihalometane, umjesto sada pogrešnih i nelogičnih 25 mikrograma po litri, u iduće dvije prijelazne godine iznositi sto mikrograma po litri. Zanimljiv je bio i naš kratki dijalog:

– Ali ne može se reći za istarsku vodu da je zdrava kad iz slavina, kao što vidimo, izlazi voda i s 29 mikrograma trihalometana po litri?

– Što vama znači zdrava voda?

– To da uopće nema kancerogenih i toksičnih trihalometana.

– Njih je nemoguće izbjeći ako klorirate vodu.

– Ali ima i mišljenja da je svaka moguća prisutnost trihalometana u vodi neprihvatljiva?

Naravno da je naša tendencija da ih bude što manje, ali ponavljam da ih je nemoguće izbjeći zbog kloriranja.

– Zašto u cijeloj godini, za cijelu Istru, na sva tri vodovoda, analizirate svega 30-ak uzoraka na opasne aromatske ugljikovodike i fenole, kad se zna za višedesetljetna zagađenja Pazinke?

– To nije pitanje za naš Zavod. Mi radimo po programima, a te programe rade ljudi iz Grada, Županije i države.

– Pa jeste li od njih tražili da radite više uzoraka?

– Naravno da jesmo

Print Friendly, PDF & Email
Adriatic apartmani S