Porečka i Pulska biskupija znanstvenim skupom u Pazinu 20. listopada 2017. te svečanim misnim slavljem u Poreču, 21. studenoga 2017. godine želi svečano obilježiti i Bogu zahvaliti za 70. obljetnicu uspostave Pazinske administrature, 40. obljetnicu ujedinjenja Istarske crkve te prisjetiti se mons. dr. Dragutina Nežića, prvog biskupa ujedinjene Istarske crkve.

70. obljetnica uspostave Pazinske administrature. Nakon završetka II. svjetskog rata te pariškog mirovnog ugovora Sveta Stolica, kako bi omogućila ponajprije duhovnu skrb vjernicima, osniva administrature i imenuje administratore za područja gdje su se izmijenile državne granice. Tako je imenovala apostolskog administratora za područje Tršćansko-koparske biskupije koji je bio pod upravom jugoslavenske vlasti. Prvi pazinski administrator trebao je biti mons. dr. Jakov Ukmar, koji je stradao od komunističkih vlasti na krvavoj krizmi u Lanišću, a vlč. Miroslav Bulešić nožem ubijen. Nakon mons. Franca Močnika, koji je bio dva mjeseca administrator, Sveta Stolica je za hrvatski dio Tršćansko-koparske biskupije imenovala 21. studenoga 1947. godine mons. dr. Dragutina Nežića, svećenika zagrebačke nadbiskupije. Mons. Nežić došao je u Pazin 25. studenoga 1947. te je sljedećeg dana ispravu o imenovanju predočio preč. Boži Milanoviću i Leopoldu Jurci. Pazinska administratura prestat će s postojanjem bulom „Prioribus saeculi“, koja je izdana 17. listopada 1977. te će biti pripojena Porečkoj biskupiji.

40. obljetnica ujedinjene Istarske crkve. Bulom „Prioribus saeculi“ ostvaren je višestoljetni san vjernika hrvatskog dijela Istre da napokon budu jedno. Tako ujedinjena Crkva u Istri postaje jedno i s Crkvom u Hrvatskoj. Mons. dr. Dragutin Nežić prepoznao je u toj Papinoj odluci silan njezin doseg za sve vjernike na području Istre i zato se svojski založio sa suradnicima oko svečane proslave zajedništva Crkve u Istri koja se ostvarila 8. i 9. travnja 1978. godine u Poreču.

 Mons. dr. Dragutin Nežić, prvi biskup ujedinjene Istarske crkve. Ključna crkvena osoba u Istri od jeseni 1947. bio je mons. Nežić, najprije kao pazinski administrator, potom kao administrator te rezidencijalni biskup Porečke i Pulske biskupije, sve do umirovljenja 1984. godine. Mons. Nežić dolaskom u Istru, uz pomoć svećenika koji su ga radosno primili, započinje svoj višedesetljetni rad. U teškim vremenima za Crkvu i njezine pastire, biskup Nežić obilazi svećenike i vjernike, podržava ih, hrabri i povezuje. Drugi vatikanski koncil je dao jedan novi zamah, napose na pastoralnom području, a biskup Nežić i sam kao koncilski otac, te smjernice provodi prvenstveno na nekoliko područja: pod­ručju obnove liturgije, odnosa Crkve i medija, poimanja Crkve i odnosa Crkve pre­ma znanosti. Na tim zasadima nastali su brojni postkoncilski projekti Crkve u Istri.

Osim redovitog pastoralnog rada, biskup Nežić istinski se zalagao za uspostavu redovite crkvene uprave u Istri pod vodstvom jednog biskupa; stvaranju Riječke metropolije, te organiziranju dekanata i župa na čemu i danas počiva pastoralni rad u našoj biskupiji. Svoj pastirski rad povjeravao je zagovoru vlč. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, te 1956. godine započinje dijecezanski postupak za proglašenje blaženim i svetim vlč. Miroslava, kojeg je poznavao iz rimskih dana. Mnoge započete projekte nastavit će njegovi nasljednici, a neke i dovršiti. Zasigurno najveća zasluga, nakon pape Pavla VI., za ujedinjenje Istarske crkve pripada biskupu mons. dr. Dragutinu Nežiću.