NEWS
Valfresco Uskrs S

ZNANJE KAO LUKSUZ (by ZZlevak)

14.09.2012. 00:00; ; Početna / Kolumne ZZZ / ZNANJE KAO LUKSUZ (by ZZlevak)
402zzlevak.jpg

Prema informacijama iz raznih izvora, naš Grad će ove godine biti jedini koji neće predvidjeti financiranje nabave školskih udžbenika. Naravno, tomu nije uzrok u zanemarivanju potrebe mladih, već u sveprisutnoj gospodarskoj krizi koja tjera sve subjekte da drukčije raspoređuju raspoloživa sredstva. Svi se pokušavamo orijentirati na podmirivanje onih rashoda koje nužno treba podmiriti, dok za one rashode koje možemo odgađati tražimo načine da ih i odgađamo. Poput raznih luksuznih dobara ili dobara koja nam nisu nužno potrebna.
Tako funkcioniraju i veliki sustavi, definiranjem prioritetnih i uvjetno rečeno, "luksuznih" dobara, ako kvalitetno upravljaju svojim financijama.
Međutim, je li znanje luksuz? Je li želja za znanjem luksuz? Je li želja za upoznavanjem znanosti luksuz?
Većina Gradova osigurati će sredstva za finanaicranje udžbenika uglavnom određenih socijalnih skupina. Međutim, čak niti to nije u potpunostri ispravan put.
Svakako ćemo se svi složiti da određenim socijalnim skupinama treba pomoći, pogotovo onima sa slabijim statusom, obzirom da iskustvo pokazuje da su učenici sa slabijim imovinskim statusom značajno bolji đaci od onih sa boljim statusom. No, upravo u tome i leži glavni problem.
Ako nam je želja stvoriti društvo znanja, onda bi pristup znanju tebao biti besplatan. Ako nam je želja stvoriti društvo sa jednakim šansama za sve, onda šanse moraju biti jednake.
Primjerice, u Njemačkoj je nakon 2. svjetskog rata uveden obvezan sat plivanja za sve učenike u osnovnim školama, obzirom da su do tada zabilježeni česti slučajevi utapanja djece školske dobi. Naravno, država je financirala izgradnju bazena i sate trenerskog rada. U Skandinavskm je zemljama prije nekoliko godina kao jedno od osnovnih ljuskih prava uvedeno pravo na brzi Internet. Dakle, umanjuje se obveza korisnika da plaća više naknade za brži prijenos podataka.
Kod nas se i elementarna prava plaćaju. Čak se i prava na besplatne udžbenike dijele ovisno o materijalnom statusu učenika. Na taj se način već u ranijoj dobi usađuje razmišljanje da se znanje može kupiti. Da se sve može kupiti. Da se bilo kakvo pravo može kupiti. U slučaju našega Grada koji vjerojatno neće osigurati besplate udžbenike i ostalih Gradova koji osiguravaju besplatne udžbenike samo za određene skupine učenika, stječe se dojam da određeni učenici moraju plaćati da bi dobili osnovno znanje. Time se mogući neosporni talent kod određenih učenika stavlja u drugi plan, i usađuje mišljenje da se novcem može postići sve.
U usporedbi sa njemačkim primjerom besplatnih bazena ili skandinavskih prava na pristup brzom internetu, podsjetimo se da  na području Istre nema bazena za javno korištenje, a neka eklatantna turistička naselja nemaju niti riješenu fiksnu telefoniju, miljama smo daleko od društva znanja.
U idelanom slučaju, osnovnoškolski udžbenici bili bi besplatni, osiguravale bi ih škole zajedno sa svim Gradovima i županijom, obzirom da je pohađanje osnovne škole obvezno zakonskim odredbama. Plaćali bi se samo srednjoškolski udžbenici jer je srednjoškolsko obrazovanje neobavezno i ovisi o osobnom izboru, i to opet uz sufinanciranje škola Gradova i županije. U najidealnijem slučaju, škole, gradovi i županija u potpunosti bi fnancirale udžbenike za ona srednjoškolska i visokoškolska obrazovanja koja su od strateške važnosti za razvoj Gradova i općina, te društva uopće. Sorry, jel´ to nekad bilo tako ?

zzlevak

Print Friendly, PDF & Email