– Krenulo je optimistički, ali bojim da sve polako tone u zaborav – rekao je Milan Žužić.

– Da će sve biti samo još jedna »predizborna patka«, a da bazen u Istri vidjeti nećemo.

Čini se da su naše najcrnje sltnje sve bliže. Na jesen bi mogli reći zbogom plivanju u Istri. 

Čudno s obzirom na dosadašnje aktivnosti koje su on i  ostali članovi »bazenskih sportova« u Istri dosad ostvarili. Bili su i na razgovorima sa županom Jakovčićem i pulskim gradonačelnikom Miletićem i svugdje su dobili »pozitivne valove«.

Birokratske zavrzlame

– Sve je to bilo lijepo, imali smo te kontakte, zatim smo razgovarali s čelnicima Vrsara koji su bili zainteresirani za ideju o montažnom bazenu, ali ipak smo najviše očekivali od Pule, jer se gradonačelnik Miletić pokazao vrlo zainteresiranim za taj veliki problem. No, sve je nekako splasnulo. Opet smo lupili glavom u birokratske zavrzlame i, iskreno, ne vidim izlaz. U Puli je bilo predloženo nekoliko lokacija na kojima bi se privremeno postavio montažni bazen, ali su jedna po jedna otpadale. Za bilo koju poziciju treba ishoditi građevinsku dozvolu, a to je proces koji se ne rješava preko noći. Sad će ubrzo krenuti sezona godišnjih odmora, stići će jesen i onda će već biti kasno. Puljani će i dalje moći trenirati u Valbandonu, a mi Porečani i Rovinjci ne znam što ćemo, ni gdje ćemo. Bazen rovinjskog hotela »Montauro« je srušen i sad ne znamo gdje ćemo »prezimiti«. Mi iz Poreča idemo u Novigrad u hotelski bazen, ali pitanje je dokad ćemo moći tako raditi.

Kruže dezinformacije

O gradnji bazena u Istri nema ni govora, ali se zato uvijek iznova traže argumenti protiv gradnje.

– Nevjerojatno je kako neki naprosto žele krivim podacima zaplašiti ljude kako bi se odustalo od možebitne gradnje bazena u Istri – rekao je Milan Žužić. – Kad je u pulskom hotelu »Histria« bio seminar o bazenima malo se zainteresiranih tamo pojavilo, ali su neki odmah bili spremni govoriti o velikim troškovima održavanja i onda se bombardira javnosts ciframa od šest milijuna kuna godišnje. To njje istina. Dobio sam konkretne podatke iz Siska, Šibenika i Rijeke. U Sisku za bazen olimpijskih dimenzija, mali bazen za neplivače, otvoreno plivalište, klizalište i gradski stadion uz 50 zaposlenih godišnje izdvajaju sedam milijuna kuna. U Šibeniku na novom bazenu imaju šestero zaposlenih i godišnje izdvajaju 1,8 milijuna kuna, a u Rijeci uz 17 zaposlenih i balon koji dosta novca "pojede" troše 3,7 milijuna tisuća kuna. Kao što su ranije napuhavali cijenu izgradnje bazena, tako sad rade i s cijenom održavanja.

Istra daleko najskuplja

Dok se širom Hrvatske grade bazeni, u Istri se oni ruše. Ranije su klubovi, rekreativci, pa i djeca mogli plivati u hotelskim bazenima kojih u Istri nije nedostajalo. No, promjenom vlasnika u hotelima su redom prvo izbacivali nepoželjne sportske klubove, kao ometaju im goste, a zatim su našli bolje rješenje u vidu manjih bazena za sve popularniji Welness turizam. Tako su se Istrani odjednom našli bez bazena, pa nije čudo da vaterpolisti »Pule« idu trenirati na bazen u Sinj ili da se na prvenstvu Hrvatske za sportske školske klubove koje se održava u Istri, zbog nedostatka bazena plivački dio natjecanja održi u Delnicama.

– Da kompletiramo, vjerujem da ćemo ove sezone ljetno prvenstvo Istarske županije održati u Kopru – nastavio je Žužić. – Tamo nas uvijek dobro ugoste i, što je najvažnije, prođemo dosta jeftino. U kombinaciji je još bila Rijeka, ali bazen na Kantridi je prebukiran. Možda bi mogli prvenstvo održati i u Delnicama, cijena je tamo vrlo povoljna. Zamislite, u Delnicama je cijena 280 kuna na sat, u Rijeci je 770 kuna na sat, u sad već srušenom bazenu hotela »Montauro« satnica je bila nevjerojatnih 900 kuna, a u Valbandonu ona iznosi 650 kuna. Nevjerojatno je da su cijene toliko različite. Naravno, kod nas u Istri su daleko najskuplje, a imamo bazene koji su smiješni u odnosu na ove druge.

Roberto Car, Glas Istre