I dok se je svim silama ušminkavalo već uobičajena "zelena mjesta" grada, sjeverni dio poluotoka, od peterokutne kule na Peškeri pa dalje po šetalištu dr. A. Šonje (lungomare) do osnovne talijanske škole pa sve do avetinjskog hotela Riviera ostaje zapušten.

I tako to već godinama, da ne kažemo i desetljeće i pol….

Stare gradske zidine doduše, doživjele su promjene – pošarane su grafitima protiv čega se u današnje doba očito ne može. Isto su prošli i razni ulazi sa "lungomare". Ograda uz Biskupski dvor odavno je zahrđala, ulaz u nekadašnje odmaralište Gradisa, a sada u dvorište Biskupije, totalno je zapušten i uz to još i omotano BODLJIKAVOM ŽICOM (?), zidić uz obalu postaje sve manji a lagano mu otpada i cementna kapa, izrađena još davnih šezdesetih (!), stupovi javne rasvjete čekaju realizaciju "Studije javne rasvjete", čekaju već više od 10 (ili 20) godina, pa su se poneki već ukosili…

Šetajući tako jedinstvenom šetnicom kojom u ljetnoj sezoni prolazi tisuće turista, pitamo se: koji je ovo grad ? Onaj isti koji na svojoj južnoj strani ima cvjetnjake, koji nosi laskavu titulu "najuređenijeg grada na Jadranu", onaj isti koji ispred "gradske palače" i na Rivi ima uređene travne površine i cvjetne gredice, onaj isti koji čak u rotorima ima tulipane ? 

O silnom smeću u porečkoj okolici, uz koje se voze mnogi biciklisti, puno smo puta već pisali, pa samo podsjećamo sa uvijek atraktivnim motivom divlje deponije kod Dračevca.