Na Gradskom groblju u Poreču ovih je dana pokopan Đuro Martić. Obavijest o sprovodu objavljena je u Glasu Istre uz osmrtnice obitelji i dvoje poslovnih suradnika iz vremena dok je bio radno aktivan.
Đuro Martić bio je višegodišnji uspješni direktor Agrolagune Poreč. U Poreč je došao 1972. godine iz Poljoprivrednog dobra Čepić. Dolaskom na čelo Agrolagune pokrenuta je i procvjetala poljoprivredna proizvodnja na Poreštini. Podignuto je na stotine hektara plantažnih vinograda, maslinika i voćnjaka. Na poznatoj Kampaladanji polju između Fuškulina i Funtane – po tada najsuvremenijim metodama proizvodile su se velike količine povrća. Smišljeno je i zaokruženo nekoliko linija – od proizvodnje i prerade do potrošnje. Izgrađen je novi vinarski podrum, uljara, silos, pekara i drugi proizvodni, prerađivački i potrošni kapaciteti. Agrolaguna je uspješno poslovala i bila je najbolje organizirano poduzeće u regiji u svojoj branši. Istina, imala je podršku u poslovnom sustavu Plave Lagune u čijem je sastavu bila, ali zasluge za razvoj i dostignuća njezinog direktora neupitne su.
Đuro Martić bio je stručan i marljiv čovjek. Aktivan je bio i u političkom životu, ali samo onoliko koliko je morao biti kao prvi čovjek u poduzeću kojeg je vodio. Najviše vremena provodio je tamo gdje se radilo i proizvodilo – među svojim radnicima. Među ljudima je bio omiljen, jer je razumio njihove probleme i ako je ikako mogao uvijek im je bio spreman pomoći. Radio je časno i, uz mnoge druge, zadužio je sredinu u kojoj je djelovao.

Na žalost i sramotu onih koji su to trebali, smrt Đure Martića u Poreču nijednom gestom nije obilježena, što se ničim ne može objasniti. Pa ni time što je pokojnik djelovao u nekom drugom vremenu, u jednoj drugoj ideologiji u odnosu na danas. Zar je moguće da se Grad Poreč i njegovi žitelji tako opraštaju od ljudi koji su ostavili zapažene tragove u njegovom razvoju?

Oreste Cossetto za Glas Istre, 28.8.2009.