Dvadesetak V(a)rvarana odazvalo se krajem proteklog tjedna zboru građana na temu naziva njihovog mjesta. Inicijativa je došla od Mjesnog odbora na čelu s predsjednikom Robertom Velenikom, nakon što je zahtjev za izjašnjavanje o nazivu – Vrvari ili Varvari, stigao od Grada Poreča.

Prije četiri godine je naziv tog mjesta, oko dva kilometra udaljenog od Poreča u pravcu Pazina, ujednačen te je službeni postao onaj kroatizirani – Vrvari. MO je podržao tu odluku uz objašnjenje da mještanima ne žele stvarati teškoće, budući da bi u suprotnom trebali mijenjati naziv i u svojim osobnim dokumentima.

Većina za Varvare

Dvadesetak prisutnih se, međutim, izjasnilo drugačije. Za Varvare je glasalo njih 13, a za Vrvare četvero. Velenik je objasnio da će se MO držati njihovog mišljenja prilikom formiranja stava kojeg valja uputiti gradskoj komisiji za dodjelu imena ulica, trgova i naselja, a konačno će odlučiti Gradsko vijeće.

Glasanju je prethodila vrlo živa rasprava i predavanje ravnateljice Zavičajnog muzeja Poreštine Elene Uljančić – Vekić o tom toponimu. Objasnila je da dokumenti kažu “Varvari”, a narodna predaja “Vrvari”.

– Povijesna literatura spominje da je 28. listopada 1595. rašporski kapetan Giacomo Reiner nagradio Giorgija Filipina dodijelivši mu 600 polja, odnosno 200 hektara zemlje. Na toj je zemlji Giorgio naselio pet obitelji kolona i svakoj sagradio kuću. Zauzvrat su koloni bili dužni Giorgiju plaćati najam i desetinu njihovih prihoda. Na taj je način utemeljeno selo Varvari, jer je jedna od tih obitelji nosila ime Varvar. Svi arhivski dokumenti iz 17., 18. i 19. stoljeća bilježe toponim Varvari, sve matične knjige do kraja Drugog svjetskog rata bilježe duše iz Varvari, na svim topografskim kartama koje se čuvaju u Muzeju spominju se Varvari, kao i u povijesnim katastarskim mapama, ispričala je ravnateljica, koja se već 20-ak godina bavi proučavanjem lokalne povijesti kroz notarske knjige.

Učena talijanska kultura i administracija nedvojbeno koristi naziv Varvari, a predstavnici hrvatskog narodnjačkog pokreta u Istri, koji su se predstavljali listom Naša sloga, Vrvari, nastavila je. “Očito se već u 19. stoljeću izgubilo slovo A u izgovoru naroda, a postoji i mogućnost da se doseljena obitelj po kojoj je selo dobilo ime izvorno zvala Vrvar, što su pismeni Talijani promijenili”, napomenula je. Ukazala je i na veću ugroženost hrvatske nematerijalne baštine u Istri od one materijalne, između ostalog zbog činjenice da se stari toponimi u razgovornom jeziku mijenjaju, stari nazivi zaboravljaju, a brojna su geografska imena na kartama krivo zabilježena, pa njihovo dugogodišnje korištenje rezultira uvriježenošću upravo takvih naziva.

Već 2 izjašnjavanja

Naziv Varvari posebno je gorljivo branio 88-godišnji Anton Toni Paoletić, pokazujući veliki kup dokumenata koje je godinama prikupljao. “Obratio sam se i Ustavnom sudu koji je potvrdio moj stav. “Varvari” su govorili i moj otac i unuki. Promjena tog imena je jednaka situaciji u kojoj su talibani ušli u Kabul i počeli sve rušiti”, kazao je barba Toni.
Franc Dobrilović je branio suprotnu tezu, podsjećajući da su se o tome već dvaput izjašnjavali. “Meni je apsolutno svejedno kako će se mjesto zvati, ali se ne želim opet slikati i špendivati 650 kuna za nove osobne dokumente. Tu sam došao 1977, odmah ušao u sastav tadašnje Mjesne zajednice koja je dobila nalog pitati starosjedioce o nazivu. Svi su se tada složili da budu Vrvari, a isto tako i 2008. Sve građevinske dozvole, osobne iskaznice i putovnice glase na Vrvare, kazao je.

– To je kao da meni kambijate ime u Edis. Ja ću vajk glasat za Varvare. Tu san rođen prije 50 lit i vajk se misto tako zvalo. Ma anke da ni tako, vajk je Varvari lipše nego vrvari! Sigurno neću drugačije reći za par sto kun ki rabe za nove dokumente, poručio je Edi Struja.

Kristina FLEGAR,  Glas Istre

---

Dakle, dragi sugrađani u V(a)rvarima, pripremite rezervu živaca, slobodnog vremena i “par sto kun”, jer ako Grad odluči mijenjati ponovno mijenjati naziv, osobni dokumenti će se morati mijenjati.  Ili da u svoje valjda preslobodno vrijeme odradi većina od 13 građana mjesta u ime svih onih koji će morati mijenjati osobne dokumente :):):)

Ne znamo postoji li pravilo koji je najmanji broj građana jednog mjesnog odbora potreban kod odlučivanja o tako bitnim stvarima koje utječu na život svih građana tog MO, no ako to može 20 građana u mjesnom odboru koji ima 1281 birača, treba se zamisliti.
Kaže narodna: “prvo skoči pa reci HOP”

urednik