Vrsar: Vlastiti bicikl platio 600 kuna!
Nevjerojatnu priču o »susretljivosti« pojedinaca i pravosudno-policijskim labirintima ispričao nam je jučer Rolf Hauffe iz njemačkog grada Braunschweiga, dugogodišnji gost naturističkog kampa Koversade.
– U petak 8. rujna vraćao sam se oko 11 sati ujutro u kamp Koversada. Bio sam u Vrsaru na pošti, odakle sam zvao apoteku, kojoj sam prethodnog dana ostao dužan novac za lijekove. No, djelatnica ljekarne ne govori njemački, a ja ne znam hrvatski, nismo se razumjeli. U povratku sam na štandu voća i povrća u vlasništvu Franje Starčevića, blizu ulaza u Koversadu, kupio voće i bocu rakije. Vidio sam da gospodin Starčević govori njemački te sam ga zamolio da nazove apoteku i sporazumi se s djelatnicima. On je to i učinio, no apotekarica koja se javila nije znala o čemu se radi, jer nije bila u smjeni kad sam ja kupovao lijekove te je kazala da nazovemo za par sati, kada na posao dolazi druga kolegica koja je upućena u čitavu stvar. Razgovor je trajao najviše dvije minute. Pitao sam gospodina koliko sam mu dužan za uslugu, no nije mi ništa naplatio. Još mi je dao čašicu rakije, i rekao da slobodno dođem za dva sata te se činilo da je sve u najboljem redu, ispričao nam je Rolf Hauffe.
Problemi su počeli kada se nešto kasnije vratio na štand kako bi ponovo nazvao ljekarnu.
Odlučni obavijestiti njemačku javnost
– Gospodin Starčević je triput nazvao, ali se nitko nije javljao. Za to me ovaj put tražio sto kuna. Kako ih nisam imao uz sebe, otišao sam pješke u kamp po novac, a kao zalog ostavio bicikl. Kad sam se vratio, gospodin je od mene tražio najprije dvjesto, onda i tristo kuna. Na to nisam pristao, a on mi je odbio vratiti bicikl. Tada sam nazvao policiju, nastavlja svoju neobičnu priču Hauffe. Ubrzo je stigao policajac iz porečke postaje te je uz pomoć djelatnika recepcije koji su prevodili uzeo izjavu te kazao Hauffeu da policija nije ovlaštena uzeti bicikl natrag, već se oštećeni u takvim slučajevima mora obratiti odvjetniku. Sutradan je, veli, želeći da se priča čim prije riješi, ponovo otišao do štanda, želeći Starčeviću ponuditi 200 kuna za vlastiti bicikl, no ovaj ga nije pustio ni blizu. Potom se obratio odvjetnici, koja je nazvala policiju i rekla mu da će za sat vremena dobiti bicikl. No, u postaji bicikla nije bilo, već mu je rečeno da dođe u 22 sata, kada smjenu preuzima policajac koji je slučaj evidentirao. Rolf Hauffe i to je poslušao, da bi mu u 22 sata rekli da dođe sutradan u osam. Tako je i učinio, povevši sa sobom prijatelja Slovenca iz kampa, koji govori njemački. Bicikl ni tada nije dobio natrag, niti mu se tko u toku dana javio. Ne znajući više kome se obratiti, s prijateljima Elke i Dieterom Diedrich te suprugom Giselom došao je direktoru vrsarske Turističke zajednice Slavenu Brajkoviću, koji je o svemu obavijestio novinare.
– Dolazimo u Vrsar već 30 godina i nikad nismo nešto slično doživjeli. Ogorčeni smo što nam nijedna institucija ne može pomoći, ispričali su nam supružnici Rolf i Gisela u prostorijama TZ-a. Najavljuju kako će po povratku kući o svemu obavijestiti njemačke novine.
Nemoćna policija
– Nevjerojatno je kako se s ovim ljudima postupalo. Takvi slučajevi poništavaju sve napore koje ulažemo u promidžbu i turističke sajmove, komentirao je Brajković, koji je jučer ponovno pozvao policiju. Na to su u TZ stigla dvojica policajaca koji su Brajkoviću i novinarima objasnili da su u takvim slučajevima nemoćni te oštećenom preostaje jedino privatna tužba! Policija ne može oduzeti bicikl, već o tome odlučuje sud, budući da nije bilo prisile ni remećenja javnog reda i mira. U Kaznenom zakonu, članak 329., doista tako i piše. Ovakvo kazneno djelo naziva se samovlast, kažnjava se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci, ali se kazneni postupak može pokrenuti jedino privatnom tužbom, ako se dvije strane ne uspiju dogovoriti! Nevjerojatno, ali istinito.
Doznali smo da se u toku dana priča razriješila na još apsurdniji način – nemoćni policajci pokušali su ipak privoliti Starčevića da vrati bicikl i da slučaj sporazumno završi. Ovaj se složio, ali je od oštećenog tražio 600 kuna. Ne želeći više odugovlačiti, i svjestan komplikacija koje bi još mogle nastati, nesretni Hauffe na to je pristao, i platio vlastiti bicikl!
Odvjetnicu i Franju Starčevića jučer nismo uspjeli dobiti za komentare.
M. Dodić, Glas Istre
