D ok su se ranijih godina u predblagdansko vrijeme po gradu mogli vidjeti razni božićni ukrasi i svjetleće dekoracije, i to ne samo na gradskim i javnim površinama, nego i u gotovo svim privatnim dvorištima, na prozorima i kućama, ove je godine svega toga jako, jako malo. Kao da se ne jedan Grinch nego cijela vojska njih trudila da ukrade božićnu atmosferu. Nije tako samo u Poreču ili nekom drugom gradu, nego puno šira “pojava”.

– Ljudima je pomalo dosta svega, krize, nezaposlenosti, besparice, problema privatnih, poslovnih, nemaju volje trošiti ili se previše zabavljati kad ih poslije čekaju dva najgora mjeseca u godini i spajanje kraja s krajem, priča mi kolega na kavi, koji nije jedini koji tako razmišlja.

Zato je svaka inicijativa koja se imalo trudi priuštiti blagdansku atmosferu djeci, ali i ujedno malo zabaviti i opustiti odrasle, itekako vrijedna. Na Poreštini ih ima nekoliko, počevši od Kuće Djeda Mraza u Kašteliru, hvalevrijednom projektu koji je u tri godine prerastao u brend. Kuća je samo lani ugostila više od šest tisuća posjetitelja. Sve je tamo napravljeno volonterski, vlastitim sredstvima, snagama i obiljem mašte vrijednih mještanki i mještana.
Drugi projekt, za koji su pripreme u punom jeku i zaživjet će uskoro, su žive jaslice u Svetom L0vreču, također projekt mladih L0vrečana i L0vrečanki kojima su se priključili brojni sumještani i čija je uprizorenja lani vidjelo više od 11 tisuća posjetitelja. Kombinacija je ista – dobra volja, mašta, lobiranje kod sponzora i prijatelja poduzetnika jer sredstava jednostavno nema. Nadjača ih želja da se zajedničkim snagama napravi nešto za božićne blagdane.

– Ne želimo naplaćivati ništa, želimo da to bude prava božićna atmosfera, obiteljsko druženje, jer ljudi već dovoljno potroše da dođu do nas pa im ne želimo još i naplaćivati ulaz, kaže jedan od inicijatora. Ove godine prvi se put prava blagdanska atmosfera osjeća i Trgu slobode u Poreču. U drvenim kućicama udruga Bio Istra potpomognuta potporom Grada i Županije organizirala je božićni sajam u eko-duhu u kojem je angažirala volontere. Iz drvenih kućica širi se miris kuhanog vina, kolača, slastica, lokalne udruge predstavljaju svoj rad, a za dolazak Djeda Mraza su organizirali boškarine.

Svi su ti ljudi izdvojili svoje vrijeme, volju, maštu, sredstva da bi udružili snage i napravili nešto drugačije i lijepo za druge. Ponekad ne stanu svi u novinske stupce, ali nekima su svojim trudom barem malo odagnali misli od svakodnevnih problema i zločestih Grincheva.

V. Habereiter, Glas Istre