Piše Marina Karlović-Sabolić

Kucnuo je čas da Ivo Sanader stavi završnu glazuru na bespogovorni autoritet koji je izgradio u HDZ-u: mrtav-hladan treba izjaviti da je zemlja ravna ploha, pa ćete vidjeti s kakvim će golemim žarom dužnosnici njegove stranke, iako im zdrav razum govori suprotno, početi braniti tu tezu, slikovita je situacija kojom je nezavisni zastupnik Slaven Letica u razgovoru za SD Magazin pokušao ocrtati razmjere autoriteta pomoću kojeg šef HDZ-a vlada vlastitom strankom.

Cijena imidža – 2,5 milijuna kuna

Tijekom prve godine mandata Sanaderov je kabinet u proračunu imao osiguranih 2,5 milijuna kuna za intelektualne usluge. Neke procjene govore da je najveći dio tog novca otišao irskoj agenciji “Q4” iz Dublina, koja je Sanaderu osmislila politički marketing i u stopu ga pratila punih šest mjeseci, sve dok novopečeni premijer nije savladao strategiju vlastitoga javnog nastupa i većinu komunikacijskih vještina.

Kult grade sljedbenici

Nakon što se na nedavnoj stranačkoj klauzuri, uz sliku pokojnog Franje Tuđmana, našao i portret živućeg Sanadera uz obrazloženje da je “Ivo Sanader naš predsjednik i vođa i mi mu na ovaj način odajemo priznanje”, i nakon što je u javnost procurila informacija da stranački kodeks i najbližim suradnicima nalaže da se Sanaderu obraćaju s “gospodine predsjedniče Vlade”, otvorila se dilema njeguje li aktualni hrvatski premijer zapravo – kult ličnosti.

Letica smatra da su sljedbenici, puno prije nego sami vođe, ti koji zapravo grade kultove, još od “vremena zlatnog teleta do danas”.

– U Sanaderovu slučaju radi se o projektu stvaranja bespogovornog autoriteta, a dva ključna eksperimenta osigurali su mu takav status: prvi je uvođenje odredbe o 0,00 promila u Zakon o prometu, a drugi imenovanje Programskog vijeća HRT-a. U oba slučaja on je sljedbenike natjerao da promijene vlastito mišljenje, otupivši im istodobno potrebu za pobunom – naglašava Letica. Ovakav uvjetovani refleks, tvrdi naš sugovornik, literatura poznaje kao sindrom koji se pojavljuje pri treniranju zmija: prvo im se pruža da grizu štap, potom prst naslonjen na staklo – pri čemu zmija vidi prst, a grize staklo – a sve s ciljem da na kraju, kad im otupi potreba za pobunom, više uopće ne napadaju čovjeka.

– Upravo se to dogodilo prilikom izbora Programskog vijeća HRT-a. Cijeli tijek saborske rasprave išao je u pravcu odbijanja imenovanja Suzane Jašić od HDZ-ovih zastupnika, da bi, nakon Sanaderove intervencije, ispalo da sam ja jedini glasao protiv njezina izbora – ističe Letica, koji smatra da “poništavanja subjektiviteta” ovakvih razmjera kod članova stranke HDZ nije bilo ni u Tuđmanovo vrijeme. Tome je, prema njegovu mišljenju, uvelike pogodovala priroda izbornog zakonodavstva, u kojemu položaj svakog pojedinca u stranci ovisi o šefu stranke.

ŠTO MISLE SPIN DOKTORI:

12 krivih odluka on je pretvorio u odlučne

Stručnjaci jedne renomirane PR agencije za SD Magazin su napravili kratku analizu Sanaderove taktike upravljanja Banskim dvorima. Oni tvrde da je njegov glavni medijski “trik” što uspijeva pogrešne poteze pretvoriti u – odlučne.

– Sanaderov najveći uspjeh je što je povukao 12 krivih odluka, od Bechtela do Liburnije, i što je svaki put javnost uspio uvjeriti da je on rješenje problema, a ne osoba koja ih stvara. Zbog toga ga građani doživljavaju kao odlučnog političara – ističu naši sugovornici.

Samoironični Dalmatinac

Unatoč tome, Letica smatra da Sanader zapravo nema predispozicije da sam izgradi kult ličnosti.

– Osobno mislim da on nema karizmu za to. Osim toga, Sanader je Dalmatinac, ima smisla za humor, i prije ili kasnije završit će u ironiziranju samoga sebe – zaključuje Letica.

Za razliku od njega, HNS-ovac Dragutin Lesar uvjeren je da Sanader sustavno i svjesno gradi vlastiti kult ličnosti. Slika na stranačkoj klauzuri, smatra on, točka je na i takve strategije.

– Očito se drukčije i ne može vladati HDZ-om. U toj stranci naprosto vlada plemenski mentalitet, a pleme uvijek traži svojeg vođu, oca nacije, oca domovine, narodski rečeno “japu” – ističe Lesar. On napominje da kod svakog lidera u podsvijesti postoji prikriveno sjeme kulta ličnosti, no njegovo okruženje je to koje u konačnici definira hoće li ono proklijati i narasti ili ostati samo na klici.

Lesar smatra da Sanaderov kult ličnosti nije dobar ni za HDZ ni za Hrvatsku. Kad stranka jednom, iz ovog ili onog razloga, ostane bez svojeg vođe, nastupit će traume, šokovi, zbunjenost i potresi. Kad toga nema, promjene čelnih ljudi prolaze bez stresova, zaključuje ovaj HNS-ovac. A krije li se u narodnjačkom projektu “Čačića za premijera” klica jednoga budućeg kulta ličnosti? NE, uvjeren je Lesar, jer Čačić je, prema njegovu mišljenju, “izvrstan organizator i menadžer kojemu kult ličnosti jednostavno ne treba niti bi ga on po svojoj prirodi mogao proizvesti”.

Stručnjakinja za politički marketing mr. Marijana Grbeša sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti tvrdi da se Sanader nalazi na granici koja dijeli karizmatičnog vođu od političara koji utjelovljuje kult ličnosti.

– Sanader još nije prekoračio taj prag, ali mu se nalazi vrlo blizu – ističe ona, procjenjujući da je hrvatski premijer još uvijek dovoljno racionalan da ne zabrazdi na rizične stranputice kulta ličnosti.

Jasna poruka “HDZ – to sam ja” definitivan je dokaz da je Sanader personalizirao priču o HDZ-u, kako unutar stranačke hijerarhije, u kojoj kao autoritarni vođa nema konkurenta, tako i u svojoj strategiji prema medijima – analizira Marijana Grbeša. Sanader je, prema njezinim riječima, svjestan da svako vrijeme traži svoje lidere. U prijelomnim trenucima najprobitačnije su osobine vođa odlučnost i samouvjerenost, a kako se Hrvatska danas nalazi na prekretnici, Sanader čitav svoj politički marketing zasniva na nastojanju da se prikaže odlučnim i samouvjerenim, liderom kakvog ova vremena trebaju.

– Stanje u oporbi zapravo pripomaže Sanaderu, jer tamo ne postoji osoba koja mu odlučnošću u ovome trenutku može parirati – tvrdi naša sugovornica.

Druge stranke bez slika vođa

SDP nikada na stranačkim konvencijama ili sastancima nije isticao slike Ivice Račana, osim kada je bila riječ o predizbornim plakatima. Sam Račan tvrdio je da autoritarno ne vlada strankom i da nije populistički vođa da bi mu trebale njegove slike na stranačkim sastancima. U HNS-u također nemaju običaj isticati slike svoje predsjednice Vesne Pusić, ali ni počasne predsjednice Savke Dabčević-Kučar “iako je ona jednako, ako ne i više, zaslužna za Hrvatsku od Tuđmana”. U HSS-u isticanje slike Zlatka Tomčića na stranačkim sastancima smatraju – neukusnim.

Clintonov i Blairov poučak

No, iako je prihvatio komunikacijske koncepcije modernoga političkog leadershipa kakvog su gajili ili gaje Bill Clinton ili Blair, Sanader se u dva bitna detalja od njih ipak razlikuje.

– Blair, a to se na primjeru rata u Iraku jasno može vidjeti, ne kreira politiku prema istraživanjima javnog mnijenja. No vrijeme između dvaju izbora on strateški provodi u permanentnoj komunikaciji s građanima, bilo gostujući na televiziji ili internet-chatu. On želi ostaviti dojam da čitavo vrijeme postoji komunikacija između onih koji vladaju i onih koji su ih izabrali, a taj aspekt Sanaderu još uvijek nedostaje – ističe Marijana Grbeša. Druga razlika odnosi se na činjenicu što je Blair, prema njezinim riječima, dopustio da se u njegovoj blizini razvije još jedna snažna ličnost, laburistički ministar financija Gordon Brown. Sanader, pak, uz postojeću unutarstranačku stegu, ne dopušta da se itko profilira mimo njega i njegove karizme – zaključuje ona.

Kult ličnosti kroz povijest

FRANJO TUĐMAN – autoritarni vođa bio je alfa i omega HDZ-a, ali pozornice ne pamte da su njegove slike, dok je bio živ, resile stranačke sabore.

JOSIP BROZ – na ovim prostorima nedostižan u brušenju kulta ličnosti. Svoju komunističku inačicu razvio je do u detalje, od druga Tita i ljubičice bijele do štafete mladosti, koju su diljem Jugoslavije u njegovu čast svake godine pronosili pripadnici soc-omladine.

ANTE PAVELIĆ – po uzoru na Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija Pavelić je tijekom četiri godine krvave vladavine Nezavisnom Državom Hrvatskom preslikao totalitaristički obrazac nacizma i fašizma. Jedino je umjesto Hitlerove mladeži imao Poglavnikov tjelesni zdrug, a na skupovima su mu sljedbenici redovito skandirali “Vođa, Vođa”. Sve dok jednoga dana, sjećaju se danas vremešniji svjedoci tih vremena, nisu otkrili da je ostatak mase izokrenuo slogove i zapravo viče “Đa-vo, Đa-vo”.

STJEPAN RADIĆ – oko karizmatskog lidera i osnivača HSS-a još za života rasla je fama o “vođi i učitelju hrvatskog naroda”. Njegovu kultu pogodovalo je nedemokratsko ozračje stare Jugoslavije, činjenica da je za HSS glasala golema većina Hrvata, njegov vlastiti populizam, kao i podatak da je pao od neprijateljskog metka u beogradskoj skupštini.

Sraz Sanadera i Račana

Idući izbori donijet će personalizirani sraz Ive Sanadera i Ivice Račana. U ovome je trenutku, mišljenje je koje dominira među stručnjacima za politički marketing, Sanader u prednosti jer je savladao tehnike suvremene političke komunikacije, dok Račanu taj posao tek slijedi. Sanader i vizualno dominira pred Račanom: statistika pokazuje da fizički viši političari nerijetko upravo zbog vizualnog dojma pobjeđuju svoje rastom niže konkurente. Uz to, Sanader je šminker koji se voli urediti, dok je Račan u odijevanju uvijek bio prilično nonšalantan… Indikativan je i odgovor koji stručnjaci na seminarima iz političkog marketinga često daju kad ih upitaju je li bit politike u reklami ili u idejama, u marketingu ili u suštini: pogledajte Sanadera, pa sami zaključite.