Budući da je škola uključena u provedbu HNOS-a, dogodilo se da su se roditelji i djeca našli u istim klupama na istom zadatku. Djeca su ujutro svladavala svoje gradivo, a roditelji u večernjim satima učili osnove informatike, obrade teksta te tabličnih kalkulacija.

– Tečajevi su počeli u veljači i trajali do početka svibnja. Čak su se 44 polaznika u tri grupe osposobila za obradu teksta, a njih 26 je u dvije grupe savladalo tablične kalkulacije. Ukupno je bilo obuhvaćeno 70 polaznika u pet grupa. Svaki je tečaj trajao 20 sati, saznajemo od predavača, diplomiranog inženjera Srećka Oštira, čije je iskustvo i strpljenje polaznicima pomoglo da lakše savladaju ponekad tešku i nerazumljivu građu.

Mada bi projekt obučavanja bilo gotovo nemoguće organizirati bez pomoći iskusnog domaćeg profesora Petra Radovana, valja reći da su najveći heroji sami polaznici, koji su marljivo pohađali sve sate nastave i savladali gradivo te time dokazali da za učenje nikada nije kasno. Izostanci su bili rijetki, što je potvrdilo da se uvijek može naći vremena za učenje. Posebno valja istaći veterana Vittorija Zaninića, kojemu ni 80 ljeta nije bilo prepreka za uspješno savladavanje obrade teksta.

Dodajmo tomu da polaznici nisu stali samo na ovom gradivu, nego su spremni na jesen surfati internetom. Zanimljivo je da mala sredina poput Višnjana uspijeva imati i održavati toliko različitih oblika institucionalnog i izvaninstitucionalnog obrazovanja počevši od vrtića, osnovne i srednje škole, preko više i visoke, pa ljetne škole astronomije i prirodoslovlja, sve do niza specijalističkih tečajeva poput informatičkih ili stranih jezika. Ništa do toga ne bi bilo moguće da na Višnjanštini ne postoji tradicija obrazovanja, što potvrđuje i postojanje Zvjezdarnice i Geno parka. Višnjanci za učenje imaju vremena, vele sudionici tečaja, jer znaju »da se jedan novčić uložen u znanje vraća sedam puta« i tako na najbolji način, vlastitim primjerom, pokazuju i dokazuju da je ideja o cjeloživotnom učenju zaživjela i da daje rezultate.

V. Md., Glas Istre