„Battistellina šterna je već trideset godina poput zajedničkog izvora nadahnuća kojem se uvijek s radošću vraćamo. Svjedoči nam kako nas mjesni govori čine različitima, i po njima se raspoznajemo, ali zbog njih se ovdje i okupljamo. I baš zato čuvamo Verše“, rekla je u subotu na 30. jubilarnim Veršima ravnateljica Gradske knjižnice Poreč, Irides Zović.

U ovih trideset godina na šterni u Vižinadi svoje je stihove kazivalo 307 pjesnika i pjesnikinja. Kroz tri desetljeća, u 30 pjesničkih zbirki, tiskana je 1.731 pjesma, a sve je započelo davne svibanjske večeri 1994. godine, kada je idejni začetnik Verši, Drago Orlić, upravo u Vižinadi okupio 22 pjesnika. „Tada zastupljeni pjesnici Denis Kontošić, Drago Draguzet i Remiđo Sošić zapisali su svoje stihove i u ovogodišnju 30. zbirku, a Denis Kontošić jedini je pjesnik zastupljen u svih 30 izdanja Verši na šterni“, istaknula je ravnateljica Zović, izrazivši zahvalnost brojnim uvaženim izbornicima, vrsnim poznavaocima čakavskoga izričaja, kao i likovnim umjetnicima, čiji radovi krase naslovnice zbirki. Idejno rješenje ovogodišnje zbirke potpisuje akademski slikar Vinko Šaina, a grafičko oblikovanje Studio za vizualne komunikacije „Na broju 8“.

Na ovogodišnji natječaj pristiglo je 314 pjesama, što je najveći broj u 30 godina Verši, a iz porečke knjižnice istaknuli su kako ih neizmjerno raduje broj mladih ljudi koji im se svake godine pridružuju. Zalog je to za budućnost Verši.

Na samome početku ove jubilarne manifestacije, Battistellinom šternom odzvanjali su stihovi Mate Balote. Njegovu pjesmu „Koza“ nadahnuto je kazivao zaljubljenik u istarsku baštinu, Lovrečan Mateo Antolović.

U ime vrijednog domaćina i suorganizatora susreta, Općine Vižinada, dobrodošlicu je okupljenima poželjela zamjenica načelnika iz reda pripadnika Talijanske nacionalne manjine, gospođa Neda Šainčić Pilato, zahvalivši svima što se uvijek rado vraćaju u Vižinadu koja će se i dalje truditi biti dobar domaćin ovoga susreta.

Vrijednost ove manifestacije iz godine u godinu prepoznaju i svoju podršku daju Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije. Ova suradnja rezultira trajnom vrijednošću – tiskanom knjigom, a o važnosti samoga očuvanja jezične baštine govorio je i pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije – Assessorato cultura e teritorialità, gospodin Vladimir Torbica istaknuvši kako smo svjedoci da se jezici gube i nestaju, a dijalekti još brže te je i upravo zbog toga vrijednost ove manifestacije nemjerljiva za očuvanje čakavskoga dijalekta.

Izbornik ovogodišnjih Verši, Tomislav Milohanić (Slavić), književnik, prozaik, pjesnik, putopisac i scenarist, predstavivši zbirku istaknuo je: „U odabiru pjesama prioritet mi je bila estetska kvaliteta, poetska struna u tkivu pjesme koja donosi dašak svježine sa što manje općih mjesta. Raskošna fuga čakavske poezije u živopisnoj različitosti govornih inačica, motiva, stilova, zažuborila je i ove godine novom vitalnošću i svježinom…

…Ima nade za poeziju! Čakavska poezija živi i traje ponajprije kao neumornost i trajnost pamćenja; kao lirska memorija mikrokozmosa djetinjstva i zavičaja. U postmodernističkoj imaginaciji nekih autora, pisanje na dijalektu je igra, zaigranost i nadogradnja ovjekovječenog trenutka probuđene intime.“            

                                                         

Nakon predstavljanja zbirke, pjesnici i pjesnikinje okupljeni na šterni kazivali su svoje stihove, a čulo se bogatstvo mjesnih govora iz svih dijelova Istre, s Kvarnera, iz Senja i Splita, s otoka Krka, Korčule i Visa te Jesola u Italiji. Nastupili su: Iris Aničić Bogi, Vanesa Aničić, Sanjin Arko, Mirjana Berneš Glavinić, Nevija Cvitko, Sanja Depikolozvane, Nadija Disiot, Mladen Doblanović, Diana Erman, Lorena Farkaš, Mirjana Ferenčić, Marija Gaćina, Vladimiro Gagliardi, Ana Galant, Nada Galant, Samanta Grizila Lepinjica, Nerina Hrvatin, Roberta Ivančić, Živka Kancijanić, Alvijana Klarić, Josip Klarić, Franjo Leotkai, Vedran Majcan, Vesna Milan, Kristijan Modrušan, Daniel Mohorović, Ina Padovan, Željko Pauletić, Ana Marija Pavlović, Alida Perkov, Zlata Petešić, Vesna Petrić Terzić, Goran Prodan, Snježana Radetić, Rina Repanić Gotal, Marija Ribarić, Mira Ružić Čikan, Nerina Saulig, Nikola Šumberac, Marija Trinajstić Božić, Marino Turčić, Tatjana Udović, Nevenka Uljanić, Mario Viscovich i Marica Žanetić Malenica.

Glazbeni predah na šterni brojnoj je publici podario akademski glazbenik, skladatelj i kantautor, glazbeni urednik, radijski voditelj i novinar, producent, etnomuzikolog, studijski glazbenik te multiinstrumentalist, Bruno Krajcar. „Dvo po dvo“, „Roža“, „Koza“,  samo su neke od skladbi koje su na najbolji mogući način upotpunile ovu divnu pjesničku večer.

„Osjećamo dužnost oteti od zaborava jezik naših starih i sačuvati ga za buduća pokoljenja kao nešto najvrjednije i najsvetije. Verši su svojevrsni živi spomenik našoj čakavštini“, zaključila je svoj pozdravni govor ravnateljica Zović zahvalivši svojim knjižničarkama koje svake godine s jednakim žarom pristupaju uređivanju zbirke koja okuplja sve ljubitelje čakavske beside i potiče pjesnike na nova stvaranja.

Jedno je sigurno; Verši ponosno koračaju u svoje četvrto desetljeće.