Poštovani,
ovim putem bi željela ukazati na jedan konstantan problem u našem lijepom gradu. Ukratko da kažem da sam nezaposlena osoba, inače diplomirani profesor, koji već 7 godina uzaludno traži posao u struci diljem cijele Istre, a već 4 mjeseca tražim posao u administraciji, nekakvom butiku….a mislim da ću preći i na traženje bilo kakvog posla, samo znate, problem je taj da vas neće uzeti raditi bilo gdje jer ste kao osoba sa diplomom prekvalificirani za neke poslove. Da skratim, kao osoba evidentirana u sustavu HZZ-a, zovem vam ja jedan dan u službu i pitam da li oni imaju kakvih saznanja kako bi se moglo uključiti u rad na referendumu 1.12.2013.g..
Gospođa mi kaže da oni nisu dobili nikakav dopis da se nezaposlene osobe angažiraju za rad na referendumu. Idem ja dalje čačkati po webu, čitati…da vidim kome se to treba javiti, pa da se sama pobrinem, kada mi ono jedna prijateljica kaže da su nju kontaktirali iz Općinskog suda u Poreču da li je voljna raditi na referendumu, već kada je prethodnih godina radila na izborima, pa…. Kažem dobro, znači, treba se javiti Sudu, pitam na sudu, kada ono, “sva su mjesta popunjena, pa ukoliko tko odustane, zvati ćemo vas”.  E sada, ili sam ja luda ili je ovdje netko drugi lud?! Kažite vi meni gdje ovdje ima logike: u Republici Hrvatskoj, ali ne moramo ići niti tako daleko, u Istri, ima toliko nezaposlenih osoba koje jedva krpaju kraj sa krajem i kojima bi tih par stotina kuna stvarno dobro došlo, a oni uzimaju za raditi na referendumu osobe koje su već u radnom odnosu i koje imaju redovita primanja. Jer znate, bilo je teško kontaktirati HZZ ili jednostavno uputiti poziv nezaposlenim osobama da se jave za rad na referendumu, lakše je bilo pozvati osobe koje su već radile prethodnih godina na izborima, da se ne daj Bože trebaju potruditi nekome novome što obijasniti. I to je sve zato što u našem lijepom gradu vrijedi geslo: “Onaj koji ima treba imati još više, a onome koji nema treba se uzeti i ono što mu pripada!”.

Nadam se da ćete obijaviti ovu moju “vijest”. Želja mi je bila progovoriti za sve one koji su u mojoj istoj situaciji, a ne usude se progovoriti ili su već počeli misliti da je sve uzaludno.

Lijepi pozdrav,

Petra