Uz brojne programe i gotovo cjelodnevna događanja, ovog vikenda u Poreču nastavljeno je ovogodišnje, vrlo bogato, izdanje popularne književne manifestacije BOOKtiga. Kruna dnevnih književnih priča i druženja uz knjigu, kako u Parku Matije Gupca, tako i na drugim lokacijama, bili su (pred)večernji književni susreti s jednim od najvećih svjetskih alpinista, putopiscem i snimateljem Stipom Božićem, koji je nastupio u petak, zatim s velikim hrvatskim (ovdje moramo reći “i šire”) intelektualcem, piscem, kritičarom…, Igorom Mandićem, čiji je nastup u subotu navečer bio prava poslastica za sve poštovatelje ovog autora i književne riječi. Oba susreta vodio je novinar i urednik Zoran Simić, a publika je prostor Gradske knjižnice ispunila do posljednjeg mjesta, potvrđujući time tezu književnih pregalaca da za dobru knjigu, velike priče i smjele ideje nema krize. Nedjeljna večer, na Dan hrvatske knjige, bila je rezervirana za predstavljanje romana “Sjećanje šume” Damira Karakaša koje je vodila ravnateljica porečke knjižnice Irides Zović.

Božić je kroz skoro dvosatni nastup, praćen fotografijama i video snimcima, publiku proveo kroz svoje i najveće svjetske podvige svojih kolega (slovenskih) alpinista, ispisujući, već više od 40 godina, najljepše stranice u povijesti ovog sporta, stalno idući “korak ispred” svih svjetskih alpinističkih postignuća. O tome je opsežnu knjigu pod naslovom “Alpski ratnici” napisala ugledna kanadska spisateljica i jedna od najvažnijih povijesničarki svjetskog alipinizma, Bernadette McDonald, a knjiga je nedavno prevedena i kod nas. Naravno, bila je ovo prigoda da Božić ispriča i priču o jednoj neobičnoj, nedavnoj ekspediciji Vlaji na Himalaji, u kojoj su, među ostalima, sudjelovali i glumac Vedran Mlikota, glazbenik Hrvoje Rupčić…

Da je naš najveći polemičar, intelektualac britke i duhovite misli (mada su ga, kako reče, na Filozofskom fakultetu pripremali za “dosadnjakovića”), Igor Mandić potvrdio je i u Poreču, u duhovitom, na trenutke oporom, ali nadasve sadržajnom razgovoru sa Zoranom Simićem, koji je publika pratila “u dahu”, nagradjujući gosta čestim aplauzima.

U fokusu je, naravno, bilo Mandićevo najnovije prozno djelo “Predsmrtni dnevnik”, koje je u samo nekoliko mjeseci doživjelo četiri izdanja i nakladu od 8000 primjeraka, obilježivši kraj prošle i dosadašnji dio hrvatske “izdavačke godine”. Na pitanje kako je biti Igor Mandić?! – odgovorio je: “Teško. Zajebano.” I razgovor je mogao krenuti. A tema ne nedostaje. Od naše daljnje i bliže društvene i političke prošlosti, do aktualnih perverzija. Od začetaka feminizma do Istambulske konvencije. Od rađanja naturizma (kad smo već u Poreču) i rušenja raznih (pa i erotskih, seksualnih) tabua, do povratka konzervativizma. Od prve (bračne) kuharice do prvih eseja o vinu na našim prostorima “Ekstaze i mamurluci”… Napisao je Mandić više od 30 knjiga, književnih i glazbenih kritika, feljtona, eseja, polemika, antologija, “varia”, autobiografija… Prvi je kroz svoj rad i esejističko, polemičko, kolumnističko djelovanje još tamo ’70-tih godina otvarao i donosio teme koje će, evo, danas i ovdje (u 21. stoljeću) obilježavati naš život.

“Da, bio sam prvi u mnogim stvarima koje sam zapisao i koje sam stavljao na “dnevni repertoar”. Pokazat će se puno godina kasnije da to kod nas  baš i nije uvijek vrlina. Ali, što ću…”, rezimirao je Igor Mandić.

Damir Karakaš osvojio je svojom duhovitošću porečku publiku, a poetskim sličicama iz svojega romana proveo je posjetitelje kroz djetinjstvo i dječačko odrastanje u surovoj Lici. Karakaš je napisao roman kojega pisac ima pravo napisati samo jednom u životu, a publika i kritika to su prepoznali. Na predstavljanje knjige stigao je s Cresa gdje je boravio u samostanu sv. Frane, a u sklopu projekta Rijeka Europska prijestolnice kulture. U znak prisjećanja na boravak u Parizu susret je započeo izvedbom kompozicije Edith Piaf na harmonici. Roman Sjećanja šume doživio je svoje peto izdanje, a nagrađen je dvjema prestižnim nagradama i to književnom nagradom Fric te nagradom Kočićevo pero. Roman očekuju prijevodi na brojne jezike, makedonsko izadnje već je objavljeno, a uskoro se očekuje i slovensko. Publici je otkrio da  piše roman Proslava u kojem se izmijenjuju likovi koji su kao i kod Dostojevskoga istovremeno žrtve i krvnici. Razgovaralo se  o književnosti na duhovit način, a opuštena publika se uključila u razgovor.

“Nekadašnja crno-bijela fotografija, nerijetko jedina koju imamo, govori nam više nego stotinu onih koje imamo u svojim pametnim telefonima. Danas, u poplavi informacija kojima smo okruženi, čitanje je prijeko potrebno, poput jedne vrste mentalne higijene”, rekao je Karakaš, a upravo to je i poruka porečkoga Festivala pročitanih knjiga-BOOKtige, koja već jedanaestu godinu za redom svjedoči o važnosti knjige i čitanja.