Preminuo je prof. Ante Cukrov, velikoj većini građana Poreča i šire poznat po nebrojenim kulturološkim i prosvjetarskim aktivnostima koje su itekako ostavile traga na životu  Poreča i Porečana. 🙁

Ante Cukrov prosvjetni je, kulturn i javni radnik. Rođen je u Prvić Šepurini na otoku Prviću (Šibenik). Kao dijete interniran je u taijanske fašističke logore, najprije na Molatu, potom u Fraschettama u južnoj italiji te, konačno, u Loretu kod Anconte, nekadašnjem vjerskom zavodu collegio Illirico za obrazovanje hrvatskih klerika, ovom prilikom mjestu za preodgoj-asimilaciju slavenske djece u talijanski nacionalni korpus. Po završetku osnovne škole u rodnome mjestu, obrazovao se u Šibeniku (Učiteljska škola), Puli (zemljopis, povijest i glazba pri Pedagoškoj akademiji, danas Fakultet za odgojne i obrazovne djelatnosti Sveučilišta Jurja Dobrile) i Rijeci (Pedagoški fakultet).

Radio je kao nastavni i profesor u više škola na otorku Krku te u Istri, uglavnom na Poreštini. Jedno je vrijeme djelova kao djelatnik u kulturi, utemeljivši Centar za kulturu porečkoga Narodnog sveučilišta (današnjeg Pučkog otvorenog učilišta), iz kojeg su vremena ostale manifestacije koje dobrim dijelom i danas označavaju kulturni život Poreča: Koncerti u Eufrazijani, Susret zborova Naš kanat je lip, Glazbena škola Slavko Zlatić (danas Umjetnička škola), da bi u posjednjih 20-ak godina vrlo aktivno sudjelova u folklornim zbivanjima u Hrvatskoj kao osnivač i dugogodišni tajnik Hrvatske sekcije organizatora festivala folklora i tradicijske kulture (HRCIOFF), posebno se baveći tradicijskom kulturom primorske Hrvatske te podrijetlom fenomena istarske tradicijske glazbe, s kojim temama sujdeluje na znanstvenim skupovima, posebno u inozemstvu (Itailja, Gruzija, Bjelorusija, Rusija, Kina), objavljujući stručne i znanstvene radove.
Bio je direktor Međunarodnog centra Muzičke omladine u Grožnjanu sa sjedištem u Zagrebu i Grožnjanu. Bio je i suosnivač porečkog Mješovitog pjevačkog zbora “Joakim Rakovac”. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, organizirao je Scenu, prvu ustanovu u kulturi u privatnom vlasništvu u bivšoj državi.

Bio je organizator i direktor međunarodnog folklornog susreta Zlatna sopela koji su se odvijali u Poreču petnaestak godina

Nemirna istraživačkog duha, sklon je inovacijama, bilo da je riječ o školstvu ili kulturi. U vrijeme Domovinskog rata obnašao je dužnost ravnatelja Osnovne škole Poreč, tada najveće škole u Hrvatskoj , s 2.700 učenika od kojih čak 1.000 izbjegle i protjerane djece iz ratom zahvaćenih područja. Unatoč ratnim uvjetima i golemom broju učenika,  u petogodišnjem razdoblju škola je ušla u krug 20-ak najuspješnijih u Hrvatskoj. Suosnivač je HUROŠ-a, Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola (1995.), i njezin potpredsjednik, te Istarskoga ogranka HUROŠ-a i njezin je prvi predsjednik.

Dugogodišnje iskustvo u prosvjeti i dobro poznavanje školske problematike, posebno njegove povijesti, ali i poznavanje istarske prošlosti, uvelo ga je u istraživački rad u povijesti hrvatskoga osnovnog školstva Istre kao vjerojatno najosjetljivijeg dijela istarske prošlosti, ali i sadašnjosti. Istraživanjem se intenzivno bavi posljednjih 25 godina, u čemu mu uvelike pomaže široko obrazovanje i jednako tako široki krug znanstvenih interesa. Nastao je tako niz stručnih i znanstvenih radova objavljenih u stručnoj znanstvenoj publicistici tijekom posljednjih 20-ak godina, te knjige Moja škola, monografski prikaz Osnovne škole Poreč, i Između obrazovanja i denacionalizacije: Lega Nazionale i njezine škole u Istri krajem 19. I početkom 20. Stoljeća.

“O Autoru” iz njegove nedavno objavljene knjige “U duhovnome logoru”

• iz Glasa Istre 9.1.2022.