Zdenko Tomčić, dekan Visoke poslovne škole u Višnjanu o menadžerskom kadru i turizmu u Istri

Temeljna tabu tema je kakav turizam hoćemo. Ja se zalažem za kvalitetan masovni turizam koji će se prodavati po normalnoj cijeni. Priča da ćemo prodavati po visokim cijenama, imati manje gostiju i bolje rezultate, priča je koja neće funkcionirati. Smatram da od turizma trebaju živjeti i poljoprivrednici koji prodaju svoju salatu, vino, maslinovo ulje te svi ostali. Svi moraju imati koristi. Inače, što će nam turizam?

Visoka poslovna škola u Višnjanu privatna je turistička škola otvorena prije 13 godina. Studij na kojem studente pripremaju za vođenje malih i srednjih tvrtki u turizmu, prije bolonjskog procesa trajao je dvije i pol godine, da bi danas škola nudila i stručni dodiplomski studij. O tome u kojem se smjeru želi razvijati ova obrazovna ustanova te što sve nudi turističkom gospodarstvu razgovaramo s dekanom prof. dr. sc. Zdenkom Tomčićem.

– Kakav se kadar u turizmu školuje u vašoj školi?

– Ove smo godine upisali 300-tinjak izvanrednih i redovnih studenata. Naši su polaznici svi redom osobe u radnom odnosu, nekad su bili isključivo iz Istre, međutim sada ih polovica dolazi iz drugih krajeva Hrvatske. Većinom imaju privatni biznis ili rade u manjim ili srednje velikim turističkim poduzećima. Rezultat našeg rada mora biti znanje i mogućnost da čovjek preuzme i radi posao kao turistički menadžer u manjim i srednjim tvrtkama. Manje radimo za velike tvrtke kao što su Plava laguna ili Riviera. Naši su studenti po završetku studija osposobljeni voditi hotel ili neku profitnu jedinicu, ali nisu dovoljno osposobljeni za vođenje velikih poduzeća. Iako, neki su top menadžeri, poput Kristijana Šustara koji je vodio Maistru, završili studij kod nas.

Praksa čini dvije trećine studija

– Usmjereni smo u obrazovanje, istraživanje i suradnju s gospodarstvom i lokalnom zajednicom na temu specijaliziranog turizma. Nismo visoka poslovna škola globalno ekonomske naravi, nego usko specijalizirana turistička škola. To je stručni studij, dodiplomski i specijalistički. U suradnji s Ekonomskim fakultetom iz Osijeka naši diplomanti koji su završili specijalistički stručni studij imaju pravo upisa na specijalistički sveučilišni studij i na taj način ulaze u znanost. Radimo na području Istre, ali i šire. Sada smo zatražili dopusnicu za otvaranje podružnica u Vinkovcima, Zaboku i Pakracu.

– Zašto ne surađujete s Ekonomskim fakultetom u Puli?

– U vrijeme kada smo počeli raditi s Ekonomskim fakultetom u Osijeku, pulski Ekonomski fakultet nije imao potrebne dopusnice. Surađujemo i s Pulom, ali možda i dalje po inerciji nešto više s Osijekom.

– Zašto ste se odlučili za osnivanje podružnica?

– Kada je prije pet godina nastupila recesija, odmah smo osjetili manji upis, a i bili smo skupi. Bili smo došli na 20 posto upisanih u odnosu na dobre godine, a financiramo se isključivo školarinama. U međuvremenu smo korigirali cijene. Danas je cijena dodiplomskog studija 15 tisuća kuna godišnje, a specijalističkog 22 tisuće. Nekad je specijalistički studij koštao i do 48 tisuća kuna. Ove ćemo godine imati 70 posto nekadašnjeg broja upisanih, pa je proširenje kruga studenata i osnivanje podružnica bilo neminovno.

 Izrada master plana turizma rezervirana za Španjolce

– Vaša se škola bavi i konzultantskim uslugama u turizmu. S kime sve po tom pitanju surađujete?

– Uključeni smo u mnoge projekte kroz Konzorcij za razvoj i konzalting. Najviše u Istri surađujemo s općinama,  za šest-sedam općina izrađujemo Program ukupnog razvoja te Strategiju razvoja turizma i poljoprivrede za Svetu Nedelju.  Strategiju razvoja turizma izrađujemo i za Vukovarsko-srijemsku županiju, ali nismo uspjeli dobiti izradu master plana turizma Istre, nego su to morali biti Španjolci. Završili smo i Strategiju razvoja turizma na ruralnom području za Brodsko-posavsku županiju te Strategiju razvoja Otočca. Nažalost, nikako ne nalazimo prostora za suradnju s gospodarstvom, osim što naši studenti tamo odrađuju praksu. Vjerojatno nas i dalje vide kao teoretičare.

– Koliko se prilagođavate potrebama gospodarstva?

– Suštinski se prilagođavamo gospodarstvu. Nismo škola ili programski fakultet koji radi po sistemu ex katedra i da studenti uče napamet. Naš je program koncipiran na način da su profesori mladi ljudi koji dolaze iz prakse. Program je stručan, ali ne samo teoretski, nego i praktično. Student koji završi našu školu mora biti menadžer osposobljen voditi firmu i obnašati sve funkcije u njoj. Puno polažemo na praksu. Jednu trećinu nastave čine predavanja, a ostatak rad na konkretnom primjeru u tvrtki gdje je student zaposlen. U programu je i praksa od mjesec dana.  Ekonomski fakulteti nude više teorijskog znanja za koje više nisam siguran je li primjenjivo. Još uvijek nude samo čistu teoriju. A mi se jako borimo da to ne bude tako.

– Koliko se studij promijenio od osnutka škole s obzirom na nastale promjene u turizmu ?

– Puno se promijenio. Program se formalno mijenjao samo jednom, ali se suštinski mijenja svake godine. Tehnologije su prije 13 godina bile drugačije, a i tržište je drugačije funkcioniralo. Uzmimo za primjer agencijsko poslovanje. Buking i prodaja danas u odnosu na razdoblje prije 13 godina funkcioniraju na sasvim drugačiji način i tu smo morali ući u novu problematiku.

Naši top menadžeri samo su operativci

 – Kako biste ocijenili menadžere u istarskom turizmu?

– Nažalost, nemamo neko ozbiljnije istraživanje o tome. Budući da poznajem menadžment u Istri, mogu reći, ako ga usporedim sa Slovenijom, Italijom i Austrijom, da istarski menadžeri nisu ništa manje vrijedni ili kvalitetni nego njihovi kolege iz tih zemalja. Ipak, imaju jedan hendikep. Znam da rade za određene vlasnike koji kreiraju smjernice poslovne politike i da nemaju utjecaja, ali mislim da griješe što se ne izbore za veći utjecaj na toj liniji. Jer kod takve poslovne politike vlasnici jako utječu na operativu te zatvore prostor za novosti, drugačije pristupe i nove tehnologije. I onda su naši menadžeri samo operativci na terenu. To je loše. Kao rezultat toga imamo takvo stanje u istarskom turizmu. Govorimo da je turizam naša budućnost i da je to glavna gospodarska grana, međutim imamo toliko nedefiniranih stvari i tabu tema.

– Koje su to tabu teme istarskog turizma?

– Temeljna tabu tema je kakav turizam hoćemo. Treba li nam elitni turizam o kojem su govorili neki naši ministri? Ja se zalažem za masovni turizam, ali kvalitetan masovni turizam koji će se prodavati po normalnoj cijeni.

Turističke zajednice neće se pretvoriti u destinacijske menadžment organizacije jer za to nema dovoljno znanja ni hrabrosti

Priča da ćemo prodavati po visokim cijenama, imati manje gostiju i bolje rezultate, priča je koja neće funkcionirati. Smatram da od turizma trebaju živjeti i poljoprivrednici koji prodaju svoju salatu, vino, maslinovo ulje, te svi ostali. Svi moraju imati koristi, inače, što će nam turizam? Danas se također ne zna što se misli pod kvalitetom. Neki kažu da je kvaliteta kada promijene pločice u hotelu ili kada uvedu švedsko posluživanje. Ali kvaliteta počinje od ljudi, edukacije, cjeloživotnog obrazovanja.
Sljedeća je tabu tema da mi ne bismo kampove i da nam treba više čvrstih objekata, a zapravo se Istra razvila na temelju kampova jer su oni profitabilni.
Zatim, ne daj Bože da gradimo velike hotele! Svi govore da treba graditi samo male obiteljske hotele. Lijepo je to, međutim obitelj se ubija da bi mogla s takvim hotelom opstati na tržištu.  Zna se koja je isplativost hotela, to smo točno izračunali.  Da bi bio isplativ, mora imati 400- 500 kreveta, i to kada govorimo o hotelu u velikom sustavu. Nisam protiv manjih, ali moramo imati jasan koncept. Smatram i da se turističke zajednice neće pretvoriti u destinacijske menadžment organizacije, jer za to nema dovoljno znanja ni hrabrosti. Treba nam čist, jasan i provediv zakon o turističkim zajednicama. Nije provediv ni zakon o turističkom zemljištu, koji također predstavlja jednu tabu temu. Svaki je ministar u svom programu imao turističko zemljište. Činjenica je da zapravo ne želimo to provesti i zato imamo situaciju kakvu imamo. Isto možemo reći i za golf projekte.

– Ali to definira Strategija razvoja hrvatskog turizma.

– Ta strategija neće nikada dati praktične efekte, jer nije artikulirala na način da je turizam državni interes. Ona je usvojena pro forma.

Međunarodni sveučilišni centar u Poreču

– Razmišljamo da kroz narednih pet godina studij u Višnjanu preraste u sveučilišni, s naglaskom na praksi. Ponudili bismo programe kao što je turizam, nove tehnologije kroz računarstvo i jezike, prehrambena tehnologija … Prije toga željeli bismo u Poreču, s Gradom, Županijom i Sveučilištem u Puli, stvoriti međunarodni sveučilišni znanstveni i poslovni centar, u koji bi bili uključeni Slovenija, Italija, Srbija te BiH.

Regionalni centar izvrsnosti, što je to?

– Iz Ministarstva turizma u posljednje vrijeme stalno govore da bi trebalo otvoriti regionalne centre izvrsnosti u obrazovanju. U tu bi se priču mogla uključiti i vaša škola. Koliko ste zainteresirani za takve projekte?

– Ne znam što su točno mislili pod centrima izvrsnosti. Je li to neki inkubator, škola, srednja škola, udružena škola ili koordinacija? Načelno mi se sviđa ta ideja, ali ne znam koliko je provedivo kada ne znam ni što pod time misle. Sada je Ministarstvo turizma raspisalo natječaj za tehničku pripremu projekata za apliciranje na strukturne fondove, u što spadaju i centri izvrsnosti. Kandidirat ćemo se, ali još ne znam što da napišem u toj kandidaturi. Valjda se očekuje da praksa iznjedri primjer.

Barbara Ban, Glas Istre