Iza nas je još jedna fešta posvećena Svetom Mauru, zaštitniku našega grada. Jesmo li bogatiji plemenitii i ispunjeniji? Naime, stječe se dojam da je cjelokupna rafiniranost jednog takvog dana ipak ostala u drugom planu, dok su u prvi plan, barem na sam dan svetkovine, istupile neke druge ceremonije koje su na sve nas ostavile trag koji neodoljivo podsjeća na to da je blagdan zaštitnika našega grada tek običan dan kojega možemo proslaviti i u tek rutiniranom ritmu.
Ne radi se samo o vjerskom dijelu blagdana, već i o samom pristupu i shvaćanju onoga što taj dan predstavlja, ili bi barem trebao predstavljati svakom Porečanu. Jer naš grad ima posebnu privilegiju, poseban povijesni trenutak, i jedan je od rijetkih gradova na svijetu koji ima potpuno pravo svojatati određenog sveca.
Zaboravimo na trenutak činjenicu da shvaćanje instituta slavljenja jednog sveca pretpostavlja i nužno razumijevanje određenih postulata katoličke vjere, pa pokušajmo istinu o žrtvi Svetog Maura sagledati sa povijesne sfere. A ta je istina da je Sveti Mauro, kao istaknuti pripadnik kršćanske zajednice tadašnjeg područja grada Poreča, zbog svjedočenja vjere ubijen. Dakle, povijesne činjenice potvrđuju da je Sveti Mauro ipak osoba koja je upravo u našem gradu živjela i umrla.
Drugim riječima, dok određeni gradovi u Hrvatskoj, ali i u Europi i svijetu kao svoje svece zaštitnike imaju  svece koji su jedan dio svog djelovanja proveli u određenom gradu, ili koji se tek posredno mogu povezati sa određenim gradom, naš grad ima svog sveca. Upitajte prosječnog Istrijana tko je zaštitnik naše metropole, vjerujem da neće znati, ali tko je zaštitnik Poreča, vjerujem da će većina znati.
Stoga smo zaista pomalo prosječno prisupili tom blagdanu.
No, što je zapravo krivo u načinu slavlja našega zaštitnika? Na to ćemo odgovor dobiti ako definiramo što je bilo dobro u pristupu tom slavlju. Vrlo je dobro to što se slavlje Svetog Maura organizira na na način da samoj svetkovini prethodi niz događaja koji se mogu shvatiti i kao priprema pred sam blagdan. A kako je Sveti Mauro zapravo jedan od prvih Porečana sa posebnim zaslugama, odnosno osoba koja je na određeni način zadužila sve Porečane, vrlo je dobro što su dani koji su prethodili samom blaganu rezervirani za iskazivanje zahvalnosti svima onima koji su također na sebi osebujan način zadužili grad Poreč i Porečane. Već standardna nagrada koja nosi upravo ime našega sveca, zasigurno se u potpunosti može posvetiti sa onim što blagdan predstavlja – služenje svojim sugrađanima.
Nadalje, otkrivanje skulpture koja simbolizira nagradu najljepšem parku također se može posredno dovesti u vezu sa simbolikom blagdana Svetoga Maura, odnosno sa simbolikom žrtve i služenja. Naime, za poseban nadprosječni pristup uređenju okoliša ipak su najzaslužniji radnici koji podnose najveću žrtvu te je nagrada posvećena parku zapravo nagrada posvećena njima, odnosno njihovoj žrtvi i njihovom nesebičnom služenju. Humanitarni bal je sam po sebi predviđen za pomaganje onima potrebitima, a to je još jedan način žrtvovanja i služenja uzvišenim momentima.
Početak slavlja ovoga blagana dakle nije mogao biti bolji. Nakon, dakle, izvrsne pripreme i vrlo dobro tempiranih događaja, sam je blagdan, odnosno sam je dan slavlja Svetog Maura bio nekako prazan. Prazan zbog toga što je on trebao biti kulminacija svega što mu je prethodilo. Nekakvu prazninu u univerzumu oko nas, kada nas je zapravo trebala ispunjavati posebna toplina, tumačili smo činjenicom da se blagdan ove godine slavi u subotu, koja je ipak bila rezervirana za neke druge stvari.
Svi smo možda svjesni da su u prvi plan istupili neki drugi događaji koji su osjećaj slavljenja našega zaštitnika stavili u potpuno drugi plan, no oni su trebali doći kao nadogradnja našem vlastitom potpuno pravdanom arogantnom osjećaju da imamo svog vlastitog sveca.
Možda zapravo naš blagdan ne znamo slaviti na pravi način. A pravi način slavlja toga blagdana je poistovječivanje žrtve Svetog Maura sa svim našim dnevnim, tjednim godišnjim žrtvama koje podnosimo za druge. Simbolika žrtve Svetog Maura nije u tome da moramo dati svoj živto za nekoga, već upravo suprotno, da moramo živjeti za nekoga, pritom se nesebično žrtvujući. A to mi svi radimo. Roditelji se žrtvuju za djecu, profesori za učenike, vlasti za svoj narod. Krivo je shvaćanje da je blagdan Svetog Maura rezerviran samo za katoličke oblike slavlja. Žrtva Svetog Maura nadilazi vjersku simboliku, ona je svevremenska i neprolazna, i može se poistovjetiti sa svim žrtvama i odricanjima, neovisno tko se i na koji način žrtvuje.
Zato je to blagdan svih roditelja, svih učitelja, svih gradonačelnika, svih policajaca. Kada to shvatimo, možda ćemo kvalitetnije proslaviti taj posebni dan , shvaćajući da se ne moramo truditi da taj dan bude što posebniji u smislu popratnih događaja, već da ste svi vi koji se žrtvujete za druge zapravo posebni, shvaćajući da taj dan simbolizira svaku vašu dnevnu žrtvu za druge, pa i onu najmanju.

zzlevak