Prva stanica na putu bio je Park znanosti u Oroslavju. Park su osnovali i vode tri brata Veverec. Svaki od eksponata u parku pokazuje i dokazuje zanimljive pojave iz područja prirodnih znanosti ili kako to oni sami kaži na svojoj web-stranici: Kako odsvirati Odu radosti u hodu? Je li moguće razgovarati šaptom na 30 metara? Kako naučiti Pitagorin poučak u jednom pokretu?… i da ne nabrajamo dalje. Nismo samo slušali, već smo se okušali i u radionici – u grupama smo izradili Newtonovo njihalo i provjerili radi li. Bilo je zabavno, grupe su se natjecale, neka su njihala radila, neka baš ne, ali svi smo pobjednici jer nešto smo naučili.

 

Kako je gladan učenik, mrzovoljan učenik, bilo je vrijeme za ručak. Restorana ‘Grešna gorica’ nalazi se na vrhu brda do kojeg se trebalo uspeti vrlo, vrlo strmim usponom. Vrijedilo je: zelena brda, vinogradi i voćnjaci, stolovi u sjeni drveća, prekrasan pogled na dvorac Veliki Tabor, dobra hrana i mnoštvo domaćih životinja. Držali smo pijetla dobro ne baš svi, neki su i bježali. Vidjeli lisicu, praščiće, kokoši, patke.

 

Put do Velikog Tabora završio je još jednim usponom. Veliki Tabor bio je obrambeni dvorac pa se u njemu može vidjeti staro oružje, sprave za mučenje ali mnoge predmete koje su stanovnici dvorca koristili kroz stoljeća. Čuli smo i legendu o Veroniki Desiničkoj.

Dan smo završili u Tuheljskim toplicama gdje smo se brzo smjestili u sobe hotela Well i krenuli na bazene. Do večere smo plivali, spuštali se vijugavim vodenim toboganima, animatori iz Vodenog svijeta organizirali su igre za sve.

Zabava po sobama trajala je još dugo u noć.

 

Drugi dan prvi na programu bio je dvorac Traškoćan do kojeg se, sigurno već pogađate, opet trebalo popeti dugim i strmim usponom. Trakošćan su u 19. stoljeću grofovi Drašković obnovili da im služi kao vikendica! Tu su se dolazili zabaviti, u lov, na šetnje uz jezero. Vidjeli smo njihov namještaj, tapiserije koje su visjele na zidovima, skupocjeni porculan iz kojeg su jeli. Otkrili smo da su kuhinja i blagovaonica bile vrlo udaljene i da su se velike kaljeve peći ložile sa stražnje strane kako posluga ne bi smetala svojim gospodarima.

 

Muzej krapinskih neandertalaca bio je zaista zanimljiv. Od filma u kojem je prikazano kako arheolozi i drugi znanstvenici zamišljaju život neandertalaca na osnovu pronađenih artefakata preko priče o postanku svijeta od ‘Big Banga’ do nastanka čovjeka. Držali smo u ruci pravi meteorit, vidjeli fosile i kosti pradavnih životinja i pračovjeka i pratili razvoj čovjeka.

 

Ručak, visoko iznad Krapine, još malo druženja i povratak. Kako na putu ponekad treba i stati zaustavili smo se kratko u Westgate shopping centru. Oni brži stigli su i u kupovinu. Put do kuće prošao je prebrzo – slušali smo glazbu, pjevali bili bi i zaplesali da nam učitelji nisu stalno govorili da ne šetamo po autobusu.

Bilo je lijepo, uživali smo u svemu – muzejima, hrani, hotelu, bazenima ali najviše u činjenici da smo bili zajedno sada kada je do kraja osmog razreda ostalo još samo nekoliko dana, a zatim svako na svoju stranu…