U utorak, 23. travnja morskim hodočašćem na otok sv. Jurja u Vrsaru je svečano proslavljen blagdan tog ranokršćanskog mučenika. Svečano misno slavlje ispred drevne crkvice iz 9. stoljeća na istoimenom otoku u vrsarskom akvatoriju predvodio je porečki dekan i župnik porečke katedralne župe preč. Željko Zec uz koncelebraciju o. Drage Marića i domaćeg vrsarskog župnika mr. Lina Zohila. Okupljanje je započelo na vrsarskoj rivi, na velikom molu, u posljepodnevnim satima, da bi zatim sa pet brodica i čamaca, stavljenih na raspolaganje od strane lokalnih ribara, svi hodočasnici, oko 250, bili prevezeni na otok sv. Jurja. Nakon okupljanja ispred crkve hodočasnici su, predvođeni križem, te djecom, svećenicima i zborom, krenuli u ophod lijeve strane otoka kružnom šetnicom kroz gusto mediteransko raslinje. Pješačenje je popraćeno pobožnošću krunice i prigodnim marijanskim pjesmama. Po povratku do crkvice uslijedilo je svečano euharistijsko misno slavlje koje je pjevanjem uzveličao župni zbor.
Vlč. Zohil je na početku misnog slavlja pozdravio sve okupljene vjernike među kojima je osim domaćih vjernika vrsarske župe bilo mnogo gostiju iz cijelog porečkog dekanata, te iz južnih župa Umaško – oprtaljskog dekanata, a zahvaljujući adekvatnoj višejezičnoj promidžbi po recepcijama hotela i kampova, pozivu na hodočašće odazvalo se i nekoliko talijanskih, njemačkih i čeških obitelji koje trenutno borave u Vrsaru.
S ponosom stojimo pored ove crkve izgrađene na stijeni, rekao je preč. Zec u svom uvodnom pozdravu, taj je kamen simbol čvrste vjere koju je Duh Sveti pronio od vremena mučeništva sv. Jurja sve do današnjih dana.
U prigodnoj nadahnutoj homiliji predslavitelj je prije svega istaknuo pohvalu što je na hodočašću, uz odrasle, sudjelovalo i četrdesetak djece, koji su, istaknuo je, budućnost ovoga grada i ovoga kraja, te posebno zahvalio roditeljima na brizi da djeci i primjerom prenesu osjećaj za poštivanje ovakvih lijepih vjerskih tradicija. Potaknut netom završenom procesijom za križem, propovjednik je nastavio svoje obraćanje razmišljanjem o otporu koji je tijekom povijesti postojao prema križu; Bog može pozvati svakoga, ali on ljudima pruža mogućnost da ga u slobodi prepoznaju i odluče odazvati se i kroz život ići Njegovim putem, upravo je to odabrao Sv. Juraj. Sin oca Perzijanca i majke Palestinke, potomak imućne obitelji, Sv. Juraj bio je član plemenitaških vojnih postrojbi, no bio je prije svega iskreni vjernik koji nije htio zanijekati svoju vjeru u Krista, a ni biti na čelu postrojbi koje su, za vladavine cara Dioklecijana, provodile najžešće progone kršćana, rekao je preč. Zec. U kontekstu Godine vjere koja je u tijeku, dosljednost Sv. Jurja prema vjeri reprezentativni je primjer blistavih ranokršćanskih mučeničkih svjedočanstava, rekao je propovjednik, te nastavio, a njegova gesta odbijanja pokornosti vladajućem režimu izvrsna je kateheza slobode savjesti te čovjekovog razlučivanja dobra i zla neovisno o vremenitim svjetovnim zakonima. Gesta sv. Jurja, koja je bila i moćna poruka tadašnjim vlastima, odraz je kršćanskog usmjerenja života, stavljanjem Gospodina a ne sebe na prvo mjesto, rekao je preč. Zec, te nastavio, a naše okupljanje danas ovdje, pored ove drevne crkvice naše je svjedočanstvo da se, poput ove stijene čvrsta vjera sv. Jurja, zahvaljujući Duhu Svetome, kroz vrijeme pronijela sve do današnjih dana, time pokazujemo da prepoznajemo Gospodinov glas i da se osjećamo sigurno u njegovoj ruci.

Obzirom da je sv. Juraj bio rimski vojnik kršćanin, tijekom povijesti, a napose za vrijeme križarskih ratova, vrlo ga se često uzimalo za zaštitnika vojnih postrojbi, sakralnih građevina, ali i gradova pa i čitavih država. U toj povijesnoj epohi nastaje običaj prikazivanja sv. Jurja na kao konjanika koji ubija zmaja, simbol zla. Na području Porečke i Pulske biskupije sv. Juraj se časti u Rovinju gdje je, uz sv. Eufemiju, suzaštitnik grada, zatim u Oprtlju, Boljunu i Starom Pazinu.
„Zaštitničku ulogu" otoka sv. Jurja istaknuo je u završnom obraćanju mr. Zohil pojasnivši stratešku lokaciju otoka koji je svojom pozicijom prirodna zaštita vrsarskoj marini i rivi gdje je privezano više stotina plovila.
Na kraju misnog slavlja župnik je zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji ovog hodočašća, a napose gradskoj komunalnoj službi zahvaljujući kojoj je, kroz protekle dvije godine probijena kružna šetnica kroz gustu mediteransku vegetaciju oko cijelog otoka. Zahvalio se zatim ribarima za prijevoz do otoka, te Općinskom poglavarstvu i mjesnom uredu Turističke Zajednice na pomoći u organizaciji druženja na rivi nakon hodočašća.
Mr. Zohil je zatim pozvao vjernike da obiđu crkvicu, te iznio nekoliko povijesnih podataka o njenoj izgradnji. Crkvica je izgrađena na prirodnoj stijeni, temeljito je obnovljena i ponovno posvećena polovicom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Iznutra je krase, tipično ranokršćanske, dvije apside a tragovi hrvatskog pletera pokazatelj su nacionalnog sastava stanovništva u vrijeme kada je crkvica građena. Vrsar se u povijesnim zapisima prvi put spominje kao „Orsera sull´insula" u 3. stoljeću, a ostaci kamenoloma na vrhu otoka te druge arhitektonske modifikacije terena pokazatelji su rane naseljenosti otoka.
Prije povratka na kopno napravljena je zajednička fotografija ispred crkvice, kojom nije ovjekovječeno samo četvrto vrsarsko hodočašće sv. Jurju, nego je zabilježen još jedan fragment duhovnog rasta te nevelike, ali izuzetno aktivne župne zajednice, koja je, napose po dolasku vlč. Zohila, punim jedrima krenula u realizaciju mnogih lijepih projekata. Pohvalu realizaciji duhovno-molitvenih sadržaja u prirodi izrazio je i dekan, naglasivši, osim sv. Jurja, hodočašće i križni put „Ka sv. Andriji".
Na rivi je, po povratku sa otoka, uslijedila zabava i druženje uz glazbu i prigodna jela sa roštilja. (G. Krizman)