MJESEC DANA NAKON OTVARANJA ZAPADNOG KRAKA ISTARSKOG IPSILONA ZAMIRE UGOSTITELJSTVO NA STAROJ CESTI

Ne znamo što ćemo s radnicima, a bogami ni sa sobom

Pogledajte sami, sjednite i brojite automobile u prolazu. Mogu slobodno ustvrditi da nam je promet pao za 80 posto. Bilo bi pošteno kada bi se turistima dalo do znanja da mogu u Istru i preko stare ceste«, veli Milena Božić, vlasnica konobe »Barba Tone« • Prometa nema, ali ni povratka jer sam puno truda i novca uložio u ovaj projekt. Vjerujem da će se stvari popraviti, treba samo malo strpljenja i dobra promocija«, zaključuje Klaudio Ritoša iz Ferenci, vlasnik novootvorene konobe »Da Quinto«

Elio VELAN

BUJE – Krenuli smo starom cestom od Sv. Lovreča do Buja da bi zabilježili dojmove ugostitelja čiji se objekti nalaze duž ceste mjesec dana nakon puštanja u promet zapadnog kraka Istarskog ipsilona. Pretpostavljali smo da se njihov poslovni (ugostiteljski) život uz cestu promijenio no, htjeli smo doznati u kojoj mjeri. Na izgradnju zapadnog kraka Ipsilona čekalo se godinama pa je normalan zaključak da su svi bili spremni na radikalnu promjenu.

No, razgovarajući s nekolicinom vlasnika objekata iznenadili smo se da su svi (netko više, a netko manje) progovorili o novonastaloj situaciji kao da ih je udario grom iz vedra neba i to nas je dodatno zaintrigiralo.

Ljudi pa tu nema nikoga

»Znala sam da će promet pasti, ali nisam očekivala u tom omjeru, jer moja je dnevna zarada prepolovljena«, veli nam Anđela Velenik, vlasnica bistroa »Baderna« koji se nalazi tik uz benzinsku crpku u Baderni. »Situacija je za mene poprilično teška jer imam četiri zaposlenika i otplaćujem kredite s kojima sam kupila i renovirala lokal. Netko povremeno zaluta, a čujem od stranih gostiju da taj Ipsilon nije bog zna što no, ipak većina gostiju ulazi u Istru upravo preko Ipsilona. Dobro je što ste došli, neka odgovorni u županiji i državi znaju što nam se dogodilo, pa će bolje shvatiti ogroman sraz između prošlogodišnjih i ovogodišnjih rezultata poslovanja. Iskreno ne znam što ću s radnicima, ne vjerujem da ću ih uspjeti sve zadržati. Sredina je srpnja i po ovome što sam dosad zabilježila ne vjerujem da će situacija u kolovozu biti bolja. Sreća je što sam vlasnica lokala, ali znam da su neki ugostitelji koji su iznajmili prostor pred bankrotom«, zaključuje Anđela Velenik.

Nekoliko kilometara dalje stižemo do Cvitani i konobe »Barba Tone« drugo poznato sastajalište duž stare ceste. Ispod velebne murve stolovi su prazni, automobila ni za lijek. Milena Božić koja uz supruga Vladu Božića već sedam godina vodi taj objekt čisti krumpir u kužini. U dvorištu kćer sprema stolove. Duž ceste svako toliko pojavi se koji automobil, ali to su većinom mještani okolnih sela.

»Ja i suprug trideset smo godina u ugostiteljstvu, ovaj smo lokal iznajmili prije sedam godina. Svi znaju da prvenstveno živimo od prolaznika, od mase turista koji dnevno prolaze po toj cesti. Pogledajte sami, sjednite i brojite automobile u prolazu: ljudi pa tu nema nikoga. Mogu slobodno ustvrditi da nam je promet pao za 80 posto. Istina neki stari gosti nam dolaze, dođe i koji stranac koji nas poznaje od prije. Evo jučer nam se jedan Austrijanac jadao da Ipsilon nema uređene izlaze, rekao mi je da je 15 kilometara lutao da bi nas preko izlaza u Višnjanu pronašao.

Imamo dva zaposlena radnika i ne znam što ćemo s njima, a bogami ni sa sobom, evo tu je kćer koja pomaže«, jada se Milena Božić koja nam nudi zanimljivo osobno tumačenje drastične promjene koja se dogodila na staroj cesti.

»Idite molim vas na hrvatsko-slovensku granicu, pogledajte postavljene putokaze i zaključit ćete kako su oni postavljeni s ciljem da se sav promet usmjeri prema Ipsilonu. Ne znam je li to namjerno ili slučajno napravljeno, ali to su činjenice, izgleda kao da su svi putokazi postavljeni s ciljem da se što veći broj automobila usmjeri prema mostu i prema naplatnoj kućici. Bilo bi pošteno kada bi se turistima dalo do znanja da mogu u Istru i preko stare ceste«, veli Milena Božić.

Od sedam do dvanaest sati 20 kuna prometa

Praznom cestom nastavljamo put u srce Istre u predivnom krajoliku općine Vižinada. Na ulazu u mjesto Ferenci Klaudio Ritoša farba drvenu ploču na kojoj će ispisati dnevnu ponudu. Konoba »Da Quinto« smještena je u zgradi bivše pučke škole družbe Sv. Ćirila i Metoda. »Lokal nije još otvoren, jutros sam imao inspekciju i spremam se službeno započeti s radom. Zgradu sam kupio i u njezinu adaptaciju potrošio nekih sto tisuća eura«, veli nam Ritoša koji vjeruje u moć promidžbe i politiku županije koja se trudi promovirati seoski turizam unutrašnje Istre.

»Prometa nema, ali ni povratka jer sam puno truda i novca uložio u ovaj projekt. Vjerujem da će se stvari popraviti, treba samo malo strpljenja i dobra promocija«, zaključuje simpatični Ritoša koji je eto na početku poslovanja u ne baš sjajnim uvjetima.

Nekoliko kilometara dalje u središtu Vižinade stara konoba na križanju ceste koja vodi prema Poreču pusta je. Na praznoj terasi odmara se starac, spokojno i pognute glave puši. U konobi nevoljko s nama razgovaraju, tek nam konobarica kratkom rečenicom objašnjava situaciju: »Otvorila sam lokal jutros u sedam, sad je prošlo dvanaest sati, a ostvarila sam promet od 20 kuna, što ću vam dalje govoriti«.

Nakon Vižinade prolazimo kroz prazne i puste Žudetiće, na nizbrdici prema Ponte Portonu cesta prazna, ugodna vožnja kroz gustu šumu. Na ravnici preko mosta na Mirni prodavači rakije su nestali; u biti nestali su sa svih tradicionalnih punktova duž stare ceste što je itekako znakovito. Čuli smo da se neki prodavač pokušava nagoditi s čelnicima Ipsilona da bi dobio dozvolu za rad, odnosno prodaju rakije na nekom odmorištu.

U Krasici poznata gostionica uz cestu vlasništvo je grada Buje. Janja Čuljak je prošle godine sklopila petogodišnji ugovor o najmu.

»Što da vam kažem promet je pao za 80 posto i iskreno ne znam hoću li uspjeti podmiriti obveze. Nešto je življe subotom i nedjeljom, ali tijekom tjedna je prazno i dosadno. Prošle sam godine povremeno zapošljavala i četiri radnika, ali sad mi je teško i s kuharicom i konobaricom. Prometa nema i stvari se bitno neće poboljšati u kolovozu. Mislim da se na granici nije pravilno postupilo, svi prometni znakovi upućuju vozače na Ipsilon i smatram da to nije pošteno, jer nije se smjelo zaboraviti na nas«, veli nam Janja Čuljak.

U Bujama smo na tren zastali na benzinskoj crpki Ine. Djelatnici nam nude zanimljiv podatak: od otvaranja Ipsilona promet im je pao za 25 posto. Ina je vjerovala da će gubitak sanirati povećanjem prometa na crpki u Kaldaniji no, na toj benzinskoj crpki uz cestu koja vodi do ulaska na Ipsilon promet je povećan za tek devet posto.

Grafit na putokazu Kaštel – Buje

Budući da su ugostitelji najviše kritizirali signalizaciju u neposrednoj blizini granice Kaštel jer nema oznaka da se i starom cesto može stići dio Pule otišli smo na lice mjesta da bi se i sami uvjerili u to. S iznenađenjem smo primijetili da je na putokazu Kaštel – Buje, netko crnim slovima napisao Pula. Nazvali smo Upravu Istarskih cesta da bi doznali jesu li oni to učinili no, odgovoreno nam je da takvu informaciju nemaju te da će provjeriti i naložiti da se dodatak izbriše.

– Glas Istre, 22.7.2005. –