Prostor u kojemu je upriličeno 56. izdanje porečkog Annalea, koji je svečano otvoren u četvrtak navečer, izvorno je pripadao franjevačkoj crkvi i samostanu izgrađenom u 13. stoljeću, a 1861. godine u isti je prostoru, gdje su u prizemlju sačuvani i mozaici, smješten Istarski sabor. Što još dodati? Godine 1993.

nakon uvjerljive izborne pobjede IDS je namjeravao upravo u toj sabornici održati sjednicu prve Županijske skupštine ali je onda, zbog političkih pritisaka, vodstvo stranke popustio i smjestio skupštinu u Pazin, a u Poreču se dogodila tek zakuska. S obzirom da je središnja tema ovogodišnjeg izdanja Annalea “Razotkrivanje povijesti umjetničke rezidencije” ponudili smo čitatelju osnovne podatke o zgradi u kojoj su smješteni napori suvremenih umjetnika jer i sam je prostor umjetničko djelo zahvaljujući dobro isklesanom i raspoređenom kamenu i priči u njemu. Ove su se godine u Sabornici našli radovi umjetnika koji su se 1976. okupili u malom naselju nedaleko Momjana, Brdo ili Berda u talijanskoj ili venetskoj varijanti. Prošlo je 40 godina i taj je događaj, prema riječima Jerice Ziherl, koja uz dr. Ursulu Krinzinger i Branku Benčić potpisuje koncept 56. Annalea, “važan jer su u toj umjetničkoj koloniji djelovali pioniri video i konceptualne umjetnosti.”

Kad govorimo o pionirima onda valja shvatiti da 1976. godina, uvažavajući tehnološki napredak, pripada srednjem vijeku. Austrijski umjetnici Ursula Krinzinger i Albert Mayr prisjetili su se tog događaja, hladne zgrade škole u kojoj su se smjestili, odnosa s malobrojnim žiteljima, jutarnjih grapa koje su ublažavale hladnoću i onda, jako bitno, akcija švercanja video tehnologije iz Austrije i Italije, jer u tadašnjoj Jugoslaviji mogao si računati tek na Fićo. Bio je to skup umjetnika s prostora bivše Jugoslavije, Austrije i Italije. Zanimljivi spoj ili po nekim receptima uobičajena kreativna zajednica smišljena shodno tadašnjoj jugo-politici otvaranja prema Zapadu. U školi su se našli, među ostalima, Marina Abramović, Peter Kogler, Mladen Stilinović, Slobodan Šijan, Armin

Holzner, Neša Paripović, Martin Walde.

“U razdoblju od sredine sedamdesetih godina ovi susreti umjetnika povezuju se s pojavama videa i fotografije, naglašava se upotreba novih medija, realiziraju se site- specific projekti i prostorne intervencije. Kontinuirano je zanimanje nadolazećih naraštaja umjetnika, koji se na

umjetničkoj sceni javljaju s kraja 1960-ih i 1970-ih godina, za minimalističku skulpturu, instalaciju, akciju, happening, performance, body art, jezik, vizualnu poeziju sve u okviru konceptualne umjetnosti, nedovezujući se na kontekst nove umjetničke prakse”, piše Branka Benčić.

Na ovogodišnjoj se izložbi tako mogu razgledati radovi iz tog razdoblja, te radovi protagonista i sljedbenika toga vremena: Marine Abramović, Karla Baumschlagera, Gottfrieda Bechtolda, Ernsta Caramelle, Patricije Caire, Heinza Cibulke, Borisa Demura, Armina Holznera, Alberta Mayra, Caire Patrice, Marka Pogačnika, Koglera Petera, Koba Rolanda, Paula Rennera, Mladena Stilinovića, Slobodana Šijana, Rajka Radovanovića, Neše Paripovića, Raše Todosijevića, Gorana Trbuljaka i Waldea Martina. Umjetničku rezidenciju Kuberton, 2016. predstavljaju Dino Zrnec, Anja Ronacher, Bernd Oppl, Christian Eisenberger i Maja Marković.

Fotografija iz 1976. godine koja krasi službeni plakat 56. izdanja Annalea nudi nam ulaz u selo Brdo: zahrđala tabela, bijela cesta i na ulazu kuća bez krova. Tko je tada mario za istarsko selo?

Izložbu treba pažljivo pogledati, a imate priliku to učiniti svaki dan, a ona prati život grupe umjetnika u napuštenoj školi u malom napuštenom selu nadomak Momijana.

– Prije negoli smo odlučili organizirati aktivnosti u školi morali smo je renovirati, pri čemu smo raspolagali s krajnje oskudnim sredstvima. Dopremiti

svu tu opremu (video) na Brdo pokazalo se kao vrlo težak zadatak. I tako smo tamo živjeli – bila je to komunalna rezidencija i svaki su dan umjetnici radili, diskutirali i proizvodili video uratke, prisjeća se Ursula Krinzinger.

Preksinoćnu izložbu je otvorila dogradonačelnica Poreča Nadia Štifanić Dobrilović uz nazočnost ravnatelja porečkog Pučkog otvorenog učilišta Elija Štifanića. Izložba je na otvaranju bila dobro posjećena, a službeni su govori održani ispred ulaza u sabornicu, na lijepom malom trgu osvijetljenom reflektorom. Našlo se tu puno umjetnika novije generacije koji se bave video i konceptualnom umjetnošću pa je očito to bila prilika i za razmjenu iskustava s jedne i druge strane, uz skromnu zakusku.