21.12. 2019. godine u Galeriji HDLUI u Puli otvorena je skupna izložba – tematski projekt pod nazivom Ima li umjetnosti nakon interneta?

Na izložbi je bilo predstavljeno 27 autora/ica iz nekoliko hrvatskih HDLU-a, koje je odabrao umjetnički savjet HDLUI po objavljenom Natječaju. Po završetku izložbe isti je umjetnički savjet bodovao izložene radove kako bi se dodijelile novčane nagrade i priznanja za kvalitetu i sudjelovanje. Autorica inicijalnog teksta pod nazivom Ima li umjetnosti nakon interneta?, te koncepta i likovnog postava bila je Iva Gašparić, dopredsjednica HDLU Istre.

Otvorenje izložbe bilo je planirano za 12.03.2020, no zbog nesretnih okolnosti oko eskalacije pandemije COVIDa, otvaranje je odgođeno. S obzirom na novonastale okolnosti i popuštanje mjera, izložba će biti otvorena za javnost od ponedjeljka 4. 5. 2020. u Maloj galeriji u Poreču uz pridržavanje svih epidemioloških, higijenskih i mjera fizičkog distanciranja propisanih od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).

Izložba je rezultat je suradnje Grada Poreča, POU Poreča i HDLU Istre, a na njoj će svoje radove izložiti 13 autora/ica nagrađenih na izložbi održanoj u Puli koji u ovom sastavu konkuriraju za Grand Prix Grada Poreča. Žiri u sastavu: Iva Gašparić, Roberta Weissman Nagy i Sebastijan Vojvoda bodovali su radove 13 autora. Stručni žiri odabrao je kao pobjednički, rad Tomslava Brajnovića.

IMA LI UMJETNOSTI NAKON INTERNETA?
SKUPNA IZLOŽBA NAGRAĐENIH ČLANOVA HDLU

Mala galerija, Narodni trg 1, Poreč  5. – 15. 6. 2020.

„IMA LI UMJETNOSTI NAKON INTERNETA?

Internet je ove godine napunio 50 godina. Godine 1969. osnovalo ga je američko ministarstvo obrane kao ARPANET (Advanced Research Project Agency Net). Arpanet je trebao povezati određeni broj kompjutera i bio je napravljen tako da jednim dijelom izdrži i nuklearni napad koji bi bio eventualna posljedica Hladnog rata.

Nekako je, kako to već biva, s vojne i državne upotrebe internet došao u ruke korisnika, i ja se toga dobro sjećam. Bilo je to doba faksa, bile su devedesete, imali smo neke smiješne kutije na faksu koje su zvali PC, a koje su se modemom koji je puštao smiješan zvuk povezivale s cijelim svijetom. Prvo se pojavio pretraživač YAHOO, a nama su najveći hit bili chatovi, odnosno chat forumi na kojima si mogao napisati što god želiš i misliš, i kome god želiš, na bilo kakvu temu, a identitet ti je bio sakriven. Što god, kome god, na bilo kakvu temu i sakriven. Ove će konstatacije malo kasnije postati premisa suvremenog svijeta.

Za nas djecu post jugoslavenske ere, koja su gutala sve što je zabranjeno, i živjela za piratsko emitiranje MTV-a… ta je mreža postala svetinja. Komunikacija koju smo s njom dobili bila je gotovo besplatna, kad se uzme u obzir da je sat interneta negdje koštao nekoliko kuna a nitko doma nije imao ni kompjuter ni modem, a telefonirati nekome nepoznatom u SAD ili Angolu bilo je preskupo i nezamislivo.

Studirali smo slikarstvo, iz knjiga. Nismo putovali, samo oni koji su mogli. Nisu nas vodili da vidimo ta djela uživo. Išli smo na lokalne izložbe i pili šampanjac. Slikali smo na kartonu, mislili da smo fora, razgovarali o teoriji umjetnosti u kantini i očekivali da svijet samo čeka na nas. Da ćemo biti novi Picasso.

Kako je žilav i kako se dobro hranio, internet je rastao, a naši su snovi postajali sve manji i smješniji dok je svijet postajao sve veći, a sve poznatiji. Umrežili su nas. Pokazali su nam da mnogi rade isto ili slično kao i mi, da nismo baš tako posebni. Svijet je postao globalno selo, a mi smo postali svjesni da nećemo biti novi Picasso. Nismo se više nalazili u kantini jer je faks završio, a u kafićima se od buke ne da razgovarati o umjetnosti, tamo se pije.

Došle su društvene mreže, a na njima se otkrio jedan cijeli novi svijet, s imenom, prezimenom i slikom. Svatko je dobio stav. Svatko je dobio priliku da pokaže kako od krumpira radi portrete predsjednika. Svatko je mogao biti ono što jest ili ono što želi biti.

Danas su svi umjetnici, pjevači, glumci, fotografi, kuhari, dizajneri, profesori i osobni gurui… Što je s obrazovanjem, gdje je nestala filozofija stvari? Jesu li se izgubili u moru informacija čiju točnost ne možemo provjeriti….? Što je uopće točno na ovome svijetu?

Godine 1999. mislila sam da s novim milenijem dolazi neka SF scenografija, Odiseja u svemiru 2001., da će umjetnost izgledati kao logički nastavak traženja Novih tendencija, da ćemo letjeti u nebo. Slušala sam album „California“ Mr. Bunglea i Dark Side of the Spoon grupe Ministry i to su bili najpoetičniji albumi tih bendova koji mogu postojati. Soundtrack za završetak stoljeća i milenija.

Koja je poanta ove priče?

Pitam se, je li umjetnost mrtva? Ima li umjetnosti nakon interneta?

Jer ako je sve ovo što sad vidimo na dlanu postojalo oduvijek i svugdje, a bilo nedostupno mnogima, je li nam  upravo nedostatak viđenog dao kreativnu moć, znatiželju i volju da radimo i stvaramo dalje?

Što nam vi u umjetnosti nudite i zašto nam to nudite? Reagirate li na svijet oko sebe ili želite izraziti estetiku za koju mislite da vam je bliska?

Je li umjetnost vama mrtva?

To je moje pitanje.“

Iva Gašparić

AUTORI:
Nataša Bezić, Tomislav Brajnović, Iva Džaja, Fulvio Juričić, Davor Kliman, Silvana Konjevoda, Milan Marin, Karlo Paliska, Denis Sardoz, Gorana Težak, Dražen Turković, Roberta Vilić i Ljiljana Vlačić.

 

IZLOŽBA TRAJE DO 15. 6. 2020.

RADNO VRIJEME MALE GALERIJE: 10.00 – 13.00 I OD 16.00 – 20.00 SATI, SVAKIM DANOM OSIM VIKENDA I BLAGDANA.

 

KONCEPCIJA PROGRAMA / KUSTOSICA IZLOŽBE:

Iva Gašparić 

STRUČNI ŽIRI:

Iva Gašparić, Roberta Weissman Nagy, Sebastijan Vojvoda

 Program je realiziran uz potporu Grada Pule – Pola, Upravnog odjela za kulturu Istarske Županije / Assessorato alla cultura della Regione Istriana, Turističke zajednice Grada Pule, Grada Poreča, Turističke zajednice Grada Poreča i Pučkog otvorenog učilišta Grada Poreča.

Broj posjetitelja koji istovremeno mogu boraviti u galeriji ograničen je na 4 osobe, daljnji ulasci mogući su tek kad jedan od posjetitelja izađe, tj. na jednoga posjetitelja koji izađe, jedan smije ući.

Osoblje galerije će prilikom interakcije s posjetiteljima koristiti zaštitne maske koje prekrivaju nos i usta te osiguravati razmak od najmanje dva metra prilikom međusobne komunikacije.

Molimo sve posjetitelje da se pridržavaju svih epidemioloških, higijenskih i mjera fizičkog distanciranja što ih je propisao Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) te da obvezno dezi

 Daljnje obavijesti o mogućim izmjenama u radu galerije možete pratiti na internetskoj stranici Pučkog otvorenog učilišta Poreč.

Zahvaljujemo na razumijevanju i suradnji!

POUP