I u dobrim godinama, a kamo li ne u ovim kriznim, ožujak je mjesec kada se kulturna događanja u Poreču obično mogu nabrojati na prste jedne ruke. Koncerti, izložbe, promocije, uglavnom se dešavaju za 8. mart, nakon čega sve ponovno pada u letargiju. Svaka čast izuzecima i nedavnom generacijskom susretu! Nakon zime, skijanja (tko si ga je mogao priuštiti) i potrošenih većinu sredstava od turističke sezone, većina građana čuči začahurena u kućama, a druženja se uglavnom odvijaju preko Facebooka i Skypea.
Stoga je festival smijeha i komedije Zlatni zub koji se proteklog tjedna odvijao u kazalištu u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta, jedno od događanja koja su mnogi građani s nestrpljenjem čekali. Porečani vole teatar, a zanimljivost je da je ove godine, unatoč svoj krizi, na svih pet predstava Zlatnog zuba kazalište bilo puno (uključujući i pomoćne stolice), što se nije dogodilo niti u vrijeme blagostanja kada je festival prije šest godina počinjao. Ove su godine nažalost prvi put izostale predstave domaćih amaterskih glumačkih snaga (ali se pripremaju za Dan grada), ali su se zato u repertoaru našle trenutno hit predstave u Hrvatskoj, za koje se tražila karta više. A cijena karata je usput rečeno, svih godina ista – 50 kuna po predstavi.
Interes za kazalište u Poreču počeo se razvijati s pokojnim profesorom Brankom Mrkušićem koji je uveo duh amaterskog kazališta u grad i dugogodišnjom tradicijom dovođenja najboljih predstava za odrasle i djecu na kazališne daske Učilišta, što je definiralo porečku publiku koja je postala izbirljiv i educiran kazališni gledatelj. Najbolje u svemu je što se ta tradicija danas prenosi i na mlade generacije.
- Šteta je jedino što se predstave ne održavaju, kao nekada, barem jednom mjesečno. To je rijetka prilika, pogotovo za vikende da izađeš negdje i ispuniš si večer.
Još sada kada su otvorili kafić u foajeu tamo možeš sjesti, popričati, vidjeti poznata lica i to ne samo na Facebooku, kaže mi poznanica.
Nažalost, kriza u blagajni srezala je i količinu kulturnih događanja u gradu, pa su tako i kazališne predstave svedene na minimum. U skladu s time nekoliko je njih ironično primijetilo da bi danas aktualnu situaciju u Hrvatskoj trebalo opisati kao festival plača i tragedije. Možda je baš u tome i tajna posjećenosti netom završenog Zlatnog zuba, želja građana da bar na nekoliko sati bombardiranja negativnim informacijama, gospodarsku krizu, prazna predizborna obećanja i trač rubrike zamijene kvalitetnom predstavom i dozom smijeha: Jer, smijeh je lijek !

V. Habereiter, Glas Istre