Iako se u Istri održavaju dva najvažnija hrvatska filmska festivala – pulski i motovunski – na cijelom Poluotoku ne postoji nijedno pravo kino ili kinodvorana koja zadovoljava uređenim prostorom i tehničkom opremljenošću. O multipleks dvoranama da ni ne govorimo.

Jedino od nekadašnja četiri pulska kina koje još radi ne može se podičiti dobrom posjećenošću ljubitelja filma. Jedan od uzroka tome što Pula ne živi cijele godine kao filmski grad, uz popularizaciju videokazeta i DVD-a, zasigurno je i oronula dvorana kina »Zagreb«. Nitko, naime, ne hrli gledati najnovije holivudske uspješnice koje se puštaju s projektora iz pedesetih godina prošlog stoljeća na neudobnim stolicama ispod stropova koji se urušavaju, a u zimskim danima ni grijanje nije kakvo bi trebalo biti.

Pulsko smo kino posjetili sredinom proteklog tjedna, za vrijeme prikazivanja četvrtog filma iz serijala o mladom čarobnjaku Harryju Potteru. Film se počeo prikazivati 29. prosinca te je svaku projekciju u prvim danima prikazivanja gledalo i po 300 ljudi, saznajemo od dugogodišnjih djelatnica kina Biserke Zuban i Jasmine Jondić. – Prvih dana posjećenost je bila odlična, a za Pulu je inače dovoljno maksimalno sedam dana prikazivanja, kažu one. Djelatnice kina govore da je zgradi hitno potrebna adaptacija.

– Kad pada kiša, strop prokišnjava, otpadaju dijelovi žbuke, grijanje je jako loše, dovod plina je slab, nabrojila je Zuban samo neke od tegoba jedinog pulskog kina. »Grijanje je slabo napravljeno, kad se zimi balkon ugrije, u parteru se ljudi smrzavaju, a ljeti, kad je vani vruće, obratno je pa im tako prodajemo i ulaznice – ljeti više za parter, zimi za balkon. Zar Pula ne može imati nijedno kino koje bi izgledalo kako treba, pita se Zuban. Dodaje da je prije nekoliko godina eksplodirala i kotlovnica, što je kasnije sanirano.

Kažu da kino izgleda kao štala

Prema njenim riječima, posjetitelje u pulsko kino može privući samo poneki svjetski hit. – Kad je loš film, ne dolaze, samo kažu da kino izgleda kao štala, pa dođu samo kad je dobar film, kažu Zuban i Jondić.

Iako je u pulskom kinu već dugo organiziran i obiteljski dan ponedjeljkom, ni to ga nije populariziralo jer mnogo ljudi i ne zna da su tim danom povoljnije cijene karata. »S porastom cijena ulaznica izgubio se i velik broj posjetitelja, ljudi su već izgubili naviku odlaska u kino, a možda bi trebala i bolja reklama«, zaključuje Zuban.

Kako kažu u Gradu Puli, za kino »Zagreb« Ministarstvo kulture izdvojit će 450 tisuća kuna bespovratnih sredstava za dio opreme, dok drugi dio daje vlasnik kina, Grad. Točan iznos koji će Grad izdvojiti znat će se nakon izrade proračuna, a rekonstrukcija bi trebala biti završena do 1. srpnja, prije početka filmskog festivala kako bi Pula napokon dobila kino kakvo zaslužuje.

Ni u Rovinju situacija nije sjajna. Od kada je početkom devedesetih godina zbog dotrajalosti zatvoreno nekadašnje kino »Beograd« kinopredstave se odvijaju u Kazalištu »Gandusio«. U uređenje prostora kasnih se devedesetih puno ulagalo – od stereo sustava, preko klimatizacije do interijera. Ujedno, to su i »zlatne« godine povratka posjetitelja, kada je godišnje predstave posjećivalo između šest i sedam tisuća gledatelja.

No, po riječima ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Ede Kalčić, prošle je godine zabilježen rapidan pad broja posjetitelja, pa je rovinjsko kino posjetila tek polovica od uobičajenog broja gledatelja. Tu činjenicu ona tumači izostankom pravih hitova koji su, zbog politike kinodistributera u 2005. godini, zaobišli Rovinj, ali i mnoge druge gradove. Kako kaže Kalčić, prostor kazališta, iako sređen, nije prikladan za kinopredstave.

»Preseljenje kina u kazalište bilo je nužda. Trebalo bi razmišljati o manjoj sali sa 150 mjesta koja bi u potpunosti zadovoljila sadašnje zanimanje Rovinjaca za kino«, ističe Kalčić.

Poreč (ipak) ne odustaje od kina

Porečka kazališna dvorana, sagrađena među prvima u Istri, i danas je u izvornoj funkciji, a uz to je i kinodvorana. U zgradi kazališta su i uredi Pučkog otvorenog učilišta, u sklopu kojega je kinematografska djelatnost. Do prije nekoliko godina u nekadašnjem kazališnom predvorju bila je gradska knjižnica, čijim je preseljenjem oslobođen prostor za vraćanje izvornog izgleda kazališne i kinodvorane. Međutim, do danas nije rekonstruirana. Nabavljeni su suvremena kinooprema, rasvjeta i stolice, pa će nakon obnove zgrade, možda već ujesen, porečko kino biti najmodernije u Istri. (porestina: bolje ikad nego nikad)

Osim kinodvorane, u Poreču postoji i ljetno kino, smješteno odmah uz zgradu kazališta, na čijem je mjestu predviđena gradnja poslovne zgrade i dodatnih uredskih prostora za POU. Taj dio priče nije uvršten u prioritetne investicije, pa će vjerojatno ljetno kino preživjeti još koju sezonu. Trenutno se filmovi u Poreču projiciraju na staroj opremi, trake pucaju i premotavaju ih i po nekoliko puta, pa i ne čudi što kino gubi publiku.

Posljednjih šest mjeseci prošle godine porečko kino posjetilo je minimalnih 220 gledatelja u rujnu do 866 u studenom. Rekorder je bio listopad, u kojem je došlo 606 osoba na redovne projekcije (petak, subota i nedjelja), a gotovo tisuću gledatelja bilo je na projekcijama dječjih filmova u tom mjesecu. Naravno, bolji je posjet kada su na rasporedu poznati filmovi, ali znalo se dogoditi i da se projekcije otkazuju jer nije prodano ni minimalnih 10-15 ulaznica po 15 kuna. Srećom, u POU-u ne odustaju od kina, a to je i jedino istarsko kino koje je radilo kontinuirano u vrijeme Domovinskog rata, kada su sva ostala istarska bila zatvorena.

U Novigradu se kinopredstave već dvije godine održavaju samo ljeti, u ljetnom kinu i koji put u kinodvorani dok je još dovoljno toplo. Naime, kinodvorana koja ima 280 sjedaćih mjesta najprije je bila neupotrebljiva jer je prokišnjavao krov, a unutrašnjost bila derutna i opasna. Kada je to popravljeno pokazalo se da ne funkcionira grijanje u dvorani, pa je u ovogodišnjem proračunu za to predviđeno stotinjak tisuća kuna. Doduše, i prije zatajenja grijanja kinoprojekcije su bile prilično rijetke: najprije jedna tjedno, pa potom dvije mjesečno. A projektori su iz šezdeset i neke, doduše redovito ih servisiraju, a prije nekoliko godina kupljeno je novo platno, ali distributeri upozoravaju na promjenu standarda.

Novigradsko kino također funkcionira u okviru Pučkog otvorenog učilišta, u kojem zajedno s gradskim vlastima posljednjih godina razmišljaju o »arhitektonskoj reviziji zgrade Učilišta«. Treba je temeljito obnoviti i osuvremeniti, no za to treba smoći novca. A dok se to ne dogodi Novigrađani imaju priliku uživati u ljetnom kinu. U srpnju i kolovozu imaju četiri do pet predstava tjedno s prosječno 30-ak prodanih ulaznica.

Labinsko kino mutira u kazalište

Pazinsko kino, koje se nalazi u sklopu dvorane Mirna od 1993. godine, zakupio je Edi Kajapić, voditelj Kino kluba »Twin peaks«. Trenutno ne planira veća ulaganja osim redovnog održavanja, a ranijih je godina ulagao u tehniku, posebno u projektore, te broj stolica smanjio s 350 na 250. Cijena ulaznice je 20 kuna već sedam godina. Broj posjetitelja ovisi o tome koliko je komercijalan film koji je na repertoaru, dok kino radi tri do četiri puta tjedno uz jednu projekciju dnevno. I ako dođe samo sedam-osam gledatelja, film se ipak vrti. »Kada su ljudi već došli, nema smisla da ih šaljem doma«, kaže Kajapić. U kino dođe 400-tinjak gledatelja mjesečno, a Kajapić kaže da mu, nakon što podmiri obveze, ipak ostaje nešto novca za plaćicu.

Kao prioritete, pak, labinskog kina ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Lori Luketa Dagostin izdvaja uređenje pozornice i prostora oko nje, instaliranje odgovarajućeg grijanja te postavljanje novih stolica. Najvažniji su, smatra, pozornica i prostori za glumce jer se labinska kinodvorana sve više pretvara u kazalište. Naime, dok je lani 30 filmova u stotinu kinematografskih predstava pratilo 2.800 gledatelja, dvanaest kazališnih predstava odgledalo je pet tisuća ljudi.

– Tri su filma bila dobro posjećena, a za ostale je prodavano po dvadesetak karata, a često nijedna, pa su predstave otkazane, kaže ravnateljica. Iako dvorana ima 390 sjedala, od 18 redova u parteru samo prvih deset ima nova sjedala. Međutim, prvo treba popraviti grijanje, koje također pridonosi slaboj posjećenosti, a za to će Grad ove godine potrošiti četvrt milijuna kuna.

– Reducirali smo predstave na petak i subotu, ali procjenjujemo da smo 2005. godinu završili s oko sto tisuća kuna gubitka., objašnjava Luketa Dagostin. Posjećenost kinopredstava opala je u usporedbi s 2004. godinom, kaže ona, no navodi »utješnu« činjenicu da je negativan trend zahvatio kina u čitavom svijetu.

P. Lu., N. O. R., S. M., S. B., R. S., Glas Istre