Labinski umjetnik Zdravko Milić svojim je dugogodišnjim djelovanjem obilježio istarsku, hrvatsku i međunarodnu umjetničku scenu – na samome početku, još 1970-ih kao jedan od pionira videoumjetnosti u Hrvatskoj, zatim skulpturama i mozaicima, ali ponajviše svojim slikarskim djelima i specifičnim likovnim istraživanjima na području figuracije.
Od 1981. godine realizirao je brojne slikarske teme – od istraživanja apstraktnih geometrijskih formi, mogućnosti suvremene figuracije, erotskih, mitoloških i biblijskih tema do problematizacije suvremene ekologije i kritike tehnologije.
Konstantu u njegovom radu pritom predstavlja nekoliko postupaka poput propitivanja perspektive i prostornosti slike, razvijanja naracije unutar djela, kritike tehnologije kroz formalnu strukturu djela, prikazivanja metafizičkih, mističnih i transcendentalnih prizora i motiva, ali možda ponajviše propitivanja mogućnosti pejzaža. Pejzaž kao osnovna tema Milićevog slikarstva imao je nekoliko transformacija – od pejzaža metafizičke atmosfere u kojima istražuje perspektivu, pejzaža prostorne iluzije i geometrijskih oblika, pejzaža kao personifikacije erotskih motiva, kao materičnog prikaza zemljine površine, pa do ekoloških, mitoloških i tehnopejzaža.

Zdravko Milić rođen je 1953. god. u Labinu. Diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji, 1977. godine u klasi prof. Carmela Zotti-a. Stručno je usavršavao mozaik 1988. na École Nationale Supérieure des Beaux – Arts u Parizu u klasi prof. Ricarda Licate. Kao red. prof. predaje slikarstvo i mozaik na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Član je HDLU Rijeka, HDLU Zagreb. Izlagao je na više od osamdeset samostalnih i na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Italija, Austrija, Mađarska, SAD, Njemačka, Brazil, Portugal, Australija, Slovenija, Francuska,…). Sudjelovao je u radu likovnih kolonija i simpozija, a za svoj rad višestruko je nagrađivan. Radovi mu se nalaze u značajnim privatnim i muzejskim zbirkama.