Uvala koja se od starog grada proteže prema obližnjem turističkom kompleksu Pical godinama je zapuštena i neodržavana. Najveći dio Peškere, izuzev pomorskog dobra, u gradskom je vlasništvu. Ostacima pogona nekadašnje tvornice za preradu riba Školjka gospodari komunalno poduzeće Usluga. Dio prostora je dan u zakup privatnim osobama, a veći dio funkcionira kao odlagalište ambalažnog otpada. U tom su susjedstvu i dva kluba – onaj za podvodne aktivnosti i jedriličarski klub Horizont. Na privatnom zemljištu je jedan od boljih porečkih restorana, a dio nekadašnjeg remonta, koji je sada privatno vlasništvo, podsjeća na scenografiju zaostalu nakon snimanja kakva apokaliptična filma.
Iz Peškere se pruža najljepši pogled na povijesni dio Poreča. Nema turista koji s toga mjesta nije pokušao napraviti fotografiju. A za to je, nerijetko, morao gaziti po blatu ili smeću, provlačiti se kroz napola otvorena vrata koja vode do samog mora. A vjerojatno nema ni turista koji je želio objedovati na terasi restorana s najljepšim pogledom na grad, a koji nije ostao osupnut – najljepši pogled zajamčen je samo ako ga usmjerite ravno naprijed. Padne li vam pogled samo centimetar, zaustavit će se na brdu razbijenog staklenog otpada, na obalnoj liniji koja je natrpana svakojakim smećem, a korov raste do metra. Teško je povjerovati da u gradu koji bi se rado zvao turističkom metropolom, koji na košnju trave i sezonske sadnice troši milijune, postoji takvo mjesto, i to ne negdje iza kantuna, dalje od očiju.
Peškera je najpropulzivnija šetnica ne samo ljeti. Stranci pokušavaju uz more doći iz grada do park-šume i obrnuto, a na putu im se nađu ograde. Redom bespravne, jer je ograđeno pomorsko dobro. Može li se barem ukloniti brdo stakla i urediti postojeća šetnica, pitali smo direktora Usluge Rodoljuba Kosića.
– Išao sam pogledati trasu uz more kod Školjke i konstatirao da je u blizini naše zone odgovornosti vrlo neuredna. Hrpi stakla tamo nije mjesto, a i jedriličari u ogradi su vrlo neuredni i nemarni. Slažem se da bi se šetnica trebala urediti, a ono što Usluga može učiniti je preseliti staklenu ambalažu na Košambru i privremeno ustupiti dio trase za šetnicu dok Grad ne donese odluku o trajnom rješavanju te zone. Uređenje će vjerojatno iziskivati i manje građevinske zahvate, a to više nije u našoj, nego nadležnosti Grada, rekao nam je Kosić.
A koliko Grad razmišlja o Peškeri pokazalo se na nedavnoj sjednici vijeća – na vijećničko pitanje kani li urediti plažu u toj uvali gradonačelnik Edi Štifanić rekao je da u ovom mandatu može jedino izraditi prostornu dokumentaciju za uređenje prostora. U međuvremenu bi Grad mogao sam sebi naplatiti kaznu za smeće pred pragom jer nepostojanje jasne slike o tome treba li i što graditi u zaleđu uvale ne znači da uvala mora biti smetlište. Pogotovo zato što Poreč ne koristi niti polovicu svojih urbanih mogućnosti povezivanja s morem. Osim rive, koja je mahom parkiralište s ponekom ugostiteljskom terasom ljeti, te uskog pojasa lungomarea na kojem se ljeti poneki kupaju i sunčaju, a zimi riskiraju slomiti nogu na skliskom kamenu krenu li tamo u šetnju, nema drugih prilika da se u gradu čovjek neposredno druži s morem. Poslali smo gradonačelniku pitanje o uređenju šetnice, odgovor još čekamo.

S. MATEJČIĆ, Glas Istre