Ima li praznih gradskih stanova u koje bi mogli useliti ljudi ili obitelji koji sada plaćaju visoke stanarine, nerijetko rade na crno dopunske ili jedine poslove od kojih žive, a posljednjih je mjeseci takvih poslova sve manje, pa je vrlo moguće da postanu beskućnici? Radi se mahom o ženama, nerijetko samima ili s djecom – onima koje nikada nisu imale siguran dom ili su iz njega otišle da bi se zaštitile od nasilja. Kako one mogu doći do stana sa zaštićenom stanarinom i barem u tom dijelu imati neku sigurnost, pitall smo gradonačelnika Edija Štifanića.
Još u početku svog prvog gradonačelničkog mandata Štifanić je najavio mogućnost da se trajno stambeno zbrinu one osobe koje ne mogu kupiti stan, nego čekaju gradski u kojem će biti stanari uz ekonomsku ili zaštićenu stanarinu. Ideja je bila angažirati novac koji u proračun uplaćuju građani koji imaju stambena prava, dodati kredit i izgraditi dovoljno stanova da se u jednom mahu zbrinu svi pretendenti. Bilo ih je tada četrdesetak. U međuvremenu su izrađeni kriteriji za dodjelu stanova u gradskom vlasništvu na korištenje, a temeljem javnog poziva, odnosno natječaja, prikupljeni su podaci i stvorena je u prosincu 2007. godine lista pretendenata, koja važi četiri godine. Dakle, do prosinca sljedeće godine trebalo bi napraviti novu, jer su neke osobe s liste možda riješile stambeno pitanje.

– Na ovoj je listi 38 osoba koje pretendiraju na gradske stanove, a začudio sam se kada sam vidio da ih je samo šest koje očekuju zaštićene najamnine, dakle, ljudi koji zbog svojih primanja ne mogu platiti punu cijenu. Odlučili smo problem riješiti gradnjom nekoliko višestambenih zgrada na području Finide sjever, gdje grad ima oko četiri hektara zemljišta između stare ceste Vranići Gulići i županijske ceste Poreč - Novigrad. To je jedino sigurno i ekonomično rješenje, a u izradi je detaljni plan toga područja. Nažalost, stanova neće biti još dvije-tri godine, all u tom roku ćemo ih sigurno izgraditi, kaže gradonačelnik.
Financijska shema ostara je ista – dijelom od naknade koju uplaćuju građani temeljem stanarskog prava, dijelom kredit.
Kako do tada pomoći najugroženijima, gradonačelnik ne zna. A neki od najtežih slučajeva nisu niti na listi za stanove ona više nije slika stvarnog života, odnosno stvarnih potreba za krovom nad glavom. Doduše, gradonačelnik je svjestan da će sve manje građana moći kupiti gradske stanove, jer je kreditna sposobnost zaposlenih bitno smanjena. A to sigurno dodatno opterećuje listu pretendenata za zakup gradskih stanova. Trebat će prilikom izrade nove liste sigurno revidirati i kriterije, jer su samo dijelom socijalno osjetljivi, odnosno ne pogoduju najtežim slučajevima. A sasvim bi sigurno Grad trebao s poslodavcima započeti razgovore o njihovom uključivanju u financiranje stambenog fonda potrebnog ljudima koji kod njih rade za najniže plaće.

S. MATEJČIĆ, Glas Istre