Tri dana oktana i narušenog komoditeta
piše: Davor Šišović, Glas Istre
Proteklog vikenda Poreč je bio domaćin dvije velike outdoor sportske manifestacije: od petka do nedjelje dvadesetog izdanja Poreč Rally automobilističke utrke, te u nedjelju sedmog izdanja Poreč Triatlona.
Rally je automobilistička sportska disciplina koja po definiciji podrazumijeva korištenje javnih prometnih površina odnosno cesta. To znači da natjecatelji i njihovi timovi kao sportsko nadmetalište koriste postojeće javne ceste. To pak znači da u vrijeme dok se na cestama održavaju utrke, te ceste nisu dostupne za javni promet, ne mogu ih koristiti građani, turisti, putnici namjernici, nitko. Doduše, ipak u ograničenom vremenu. Tako je u petak od 14 do 18 sati bila zatvorena cesta Tar-Rošini; u subotu je zbog ovog rallyja zatvorena cesta Vežnaveri-Bačva-Žbandaj (od 8 do 13 sati), Kanfanar-Červari-Kanfanar (od 8 do 19 sati), i Fuškulin-Jasenovica-Čuši-Fuškulin (od 14.30 do 20 sati), a u nedjelju cesta Tar-Tarska Vala-Tar od 7.30 do 11.30 sati, te dijelovi Partizanske i Županićeve ulice kod velikog parkirališta u Poreču od 10 do 18 sati. Povrh toga puna tri dana je, od ponoći s četvrtka na petak do ponoći s nedjelje na ponedjeljak, bilo zatvoreno tzv. veliko parkiralište u porečkoj Partizanskoj ulici.
Triatlonci su se u nedjelju natjecali u tzv. half iron man disciplini, odnosno plivali su 1.900 metara, vozili bicikl 87 kilometara i trčali 21 kilometar. Plivali su na kružnoj stazi u Zelenoj laguni, bicikl su vozili četiri kruga na također kružnoj stazi između Funtane, Garbine i Dračevca, a trčali duž obale Zelene lagune, najprije u jednom pravcu a zatim istim putem natrag, također četiri kruga.
Svaki sport ima svoje poklonike, i među sudionicima odnosno natjecateljima, i među publikom odnosno navijačima, i naravno u medijima koji im daju vidljivost, a k tome masovne sportske manifestacije imaju svoj multiplikacijski efekt i kroz ostvarena noćenja i kroz potrošnju jela i pića i raznih usluga, ali kad bi pitali Porečane (one koji nisu zagriženi obožavatelji jednog ili drugog sporta odnosno natjecanja) koja im je od ove dvije manifestacije draža, vjerojatno se većina ne bi izjasnila za Rally. Ne radi sportskih motiva, već radi narušavanja osobnog komoditeta, radi trodnevnog onemogućavanja korištenja najvećeg gradskog parkirališta, radi ograničenja kretanja a time i obavljanja svakodnevnih potreba.
Jasno je da se zajednica katkad mora žrtvovati radi “viših ciljeva” i da ponekad treba otrpjeti narušavanje komoditeta radi događaja koji doprinose imidžu mjesta, i jasno je da će se s vremenom ljudi naviknuti da se određenih dana u godini događa nešto neuobičajeno što im mijenja dnevni ritam, ali je razumljivo i da će uvijek biti onih kojima takvo što smeta. U takvim situacijama na djelu je umijeće suživota i kompromisa, ili bi bar trebalo biti.
