Već dva tjedna tršćanska spalionica gradskog otpada je pod istragom nakon što je u četiri navrata zabilježen ispust izuzetno opasne tvari dioksina u deset puta većim količinama nego što je zakonom određeno (najviše 0,1 nanograma po kubičnom metru).

To se otkrilo nakon što je kontrolu rada spalionice preuzela regionalna Agencija za zaštitu okoliša Arpa uslijed opetovanih prijava koje su stizale na račun rada spalionice. Spalionica je izgrađena krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća u tršćanskoj industrijskoj zoni, a 1995. godine kada je nadograđena uvelike je povećala kapacitete. Spalionica je do zapljene radila u tri linije koje su dnevno spaljivale oko 500 tona gradskog smeća. Naloženo je zatvaranje dviju linija pa spalionica trenutno radi tek s trećom linijom koja dnevno spaljuje 170 tona otpada. U međuvremenu sud u Trstu je imenovao komisiju koja će 12. ožujka započeti temeljitu istragu da bi se otkrio uzrok povećanog ispusta opasne kancerogene tvari dioksina. Gradska vlast je u velikim nevoljama budući da ne zna kako će rješavati dnevne potrebe grada, no talijanski je zakon izuzetno strog kada je u pitanju pojava dioksina u zraku. U Italiji se svi dobro sjećaju 1976. godine kada je iz postrojenja švicarske kemijske tvrtke ICMESA u mjestu Seveso nedaleko od Milana došlo do ispusta ogromne količine dioksina koji je otrovao okoliš i prouzročio nesagledive zdravstvene posljedice – stotine oboljelih od raka, neizbrisive rane na koži, slučajevi strašnih deformacija kod novorođenčadi.

Nakon slučaja »Seveso« Italija je uvela niz zakona za zaštitu okoliša i učestale kontrole pogona za spaljivanje otpada.

»Proizvodnja dioksina je neminovna jer se u tršćanskoj spalionici spaljuju i plastični predmeti poput najlonskih vrećica i plastičnih boca. To se događa jer kod nas nije još razvijen sistem diferenciranog prikupljanja otpada kojim se otvara mogućnost razvijanja sistema reciklaže gradskog smeća. U takvom okruženju dioničko društvo Acegas koje upravlja spalionicom, a koja je u vlasništvu grada Trsta, rukovodi se isključivo logikom profita pa što više tona spaljenog otpada to više novca u kasi tvrtke i tim više profita i više novca za dividende«, veli nam Roberto Giurastante, član ekološke udruge Friends of the earth (Prijatelji Zemlje).

Kad je u punom pogonu spalionica može spaljivati oko 500 tona gradskog smeća dnevno pa je Acegas svojevremeno razmišljao da u posao uključi i susjedne općine u Sloveniji i Hrvatskoj. Bivši predsjednik upravnog vijeća tvrtke Acegas Guido Cace raspolagao je projektom dovođenja smeća iz slovenske i hrvatske Istre brodovima i u nekoliko je navrata pregovarao i s našom Istarskom županijom.

»Problem toksičnih tvari koje izlaze iz dimnjaka spalionice ne tiče se samo Trsta već i susjednih slovenskih općina, a naročito Kopra koji je pod direktnim udarom spalionice. Moja je udruga prijavila spalionicu i Europskoj uniji jer prilikom izgradnje novih pogona nije zatraženo mišljenje o utjecaju na okoliš susjednih država što je predviđeno europskom direktivom 337«, veli nam Giurastante.

Inače drugi ne manje važan ekološki problem koji se pojavljuje kod spalionica jest pitanje odlaganja pepela čija je težina u prosjeku 30 posto od ukupne količine spaljenog otpada. Trenutno se pepeo iz tršćanske spalionice pohranjuje na specijalnim odlagalištima u Friuliju i u pokrajini Gorica, ali on predstavlja trajni problem jer je izuzetno opasan za okoliš.

Elio Velan, Glas Istre

Pitate se kakve veze dim iz Trsta ima sa Istrom ? Pogledajte na Google Earth kolika je zračna udaljenost Trsta od Istre 🙁