Iza nas je još jedan praznik Dana grada. Ovaj je put cjelokupna manifestacija bila daleko opširnija, glamuroznija i možemo slobodno reći, sadržajnija od svih dosadašnjih. Osim protokolarnih obveza i službenh dijelova protokola, imali smo priliku uživati u vrlo interesantnim zabavnim sadržajima.
Premda na kratko, ipak treba istaknuti da je predsjednik Republike po treći puta u vrlo kratkom vremenu posjetio naš grad, što je izuzetno bitan čimbenik dalekosežnih posljedica, za budućnost naše sredine. Dolazak izaslanstava gradova prijatelja također govori da možemo računati na prijateljske odnose sa određenim velikim sredinama u Hrvatskoj. Nije nebitno da je Poreč pobratimljeni grad sa Viroviticom, Zabokom ili Crikvenicom. Zlobnici će reći da je Poreč kao gradove prijatelje izabrao najbogatije gradove, no vrlo je bitno da se naš grad dugoročno veže uz jake sredine, jer ako se uspoređujete sa slabijima i siromašnijima od vas samih, uvijek će te imati lažano osjećaj da ste najjači. Dakle, cijeli je praznik bio na vrlo visokoj razini.
No, ovdje valja istaknuti nešto drugo, što je ostalo omalo zapostavljeno, ili nije primijećeno. A to je činjenica da je ovogodišnja proslava po prvi puta objedinila interese i potrebe najširih skupina građana, i po dobi i po interesima ali i da je ostvarena uska suradnja javnog i privatnog novca.
Kada govorimo o zadovoljavanju najširih potreba, valja istaknuti da su djeca imala svoj cvjetni korzo i demosntraciju sportova u Velom Joži, mladi i pripadnici srednje dobi su mogli uživati na reliju, kao i na popratnim događajima uz relly, i na Vinsitri, dok su pripadnici starije dobi dobili svoje prostore. Protokolarne aktivnosti na visokoj državnoj razini zasigurno su zadovoljile sve one koji na ovaj ili onaj način koketiraju sa politikom.
A kako se manifestirao spoj javnog i privatnog novca? Počevši od Vinistre, u kojoj se već godinama taj događaj odvija na način da za vinare čak predstavalja i vlastiti trošak, a jednako je tako to trošak i za javnu administraciju, pa do relija koji je također ovisio u ulaganju privatnog novca, u suradnji sa podrškom javne administracije.
Dakle, veliki broj manifestacija koje smo mogli pojsećivati uvelike je ovisio o uskoj suradnji javnog i privatnog angažmana, i možda je zato i postojao taj nekakav pozitivan naboj u zraku svih tih dana u gradu, jer se bazirao na dobroj volji velikog broja ljudi.
Zašto je to sada toliko bitno? Naš grad ima nekoliko razdoblja kada jedan događaj prati izuzetan pozitivan naboj nekoliko dana prije i nakon određenog specifičnog događaja, poput spomenutog dana grada, raznih događaja koji prethodne glazbenim događanjima ljeti, fešte Poreč 24, Giostre… Dakle, svi volimo ponekad bili megalomani, imati što više, doživjeti što više, imati što više izbora. A kada nemamo puno izbora ili puno događanja, gunđamo da nam je grad dosadan.
Ali, kada i ima puno događanja, poput događaja koji su bili vezani uz Dan grada, tada opet gunđamo. I to na takav način da potpuno krivo gledamo na stvari. Naime, već smo mogli čuti dosta primjedaba da za vrijeme velikih događanja nastaje vrlo neugodan prometni kolaps, pa do komentara da u konačnici samo određeni ljudi imaju koristi od toga svega. Jednako tako, vrlo su česti i komentari da nije potrebno ulaziti u takve troškove u kriznoj godini, pa do komentara da su očito određene stvari dopuštene samo određenim pojedincima koji dio ukupnih troškova mogu sami financirati.
Možda je to sve i istina, no usporedimo ove događaje sa ne tako davnom bukom koja se podizala oko Dočeka Nove godine. Kada je plasirana vijest da neće biti organiziranog slavlja Dočeka nove godine, tada smo mogli slušati komentare kako naš grad ipak treba bilo kakve prihode te da je Doček nove godine sjajna prigoda za kakvo takvo punjenje praznih kasa ali i za razbijanje dosadne zime. Jednako tako, slušali smo komentare kako naš grad mora biti centar zbivanja, jer je to oduvijek bio, pa makar i u kriznoj godini. Nadalje, svi smo dočekali sa veseljem mogućnost koja se pojavila, a to je da se dio organizacije prevali na određenog pojedinca koji bi o svom trošku financirao dio Dočeka.
Sada, kada se taj model primijenio i na Dan grada, od činjenice da je Poreč ponovno bio centar zbivanja, preko toliko potrebnog sadržaja u dosadnom gradu pa sve do prevaljivanja dijela organizacije na pojedince koji su dio manifestacije financirali svojim novcem, sada nam dakle baš to smeta. I gužve u gradu, i trošenje novca u vrijeme krize premda zanovijetamo da nam je grad dosadan. Smetaju nam i pojedinačne inicijative ljudi koji ne sjede skrštenih ruku gunđajući da nam je grad dosadan. Što mi zapravo želimo?

zzlevak