Čini se da porečki gradonačelnici olako daju odvjetnicima sa strane masne pare za poslove koje možda nisu morali obaviti, a pitanje je i kako su ih i zašto obavljali. Još je svima u Poreču, »a i šire« u pamćenju kako je bivši gradonačelnik Josip Maras 2003. i 2004. godine odvjetnici Asji Piplović iz Buja dao poslove identifikacije zemljišta na koja bi se Grad, uz njen rad, mogao uknjižiti, a ona je to trebala naplatiti 800 tisuća kuna. Oko toga se digla bura i u Gradskom vijeću, osnovana je komisija, čak su i u vladajućem IDS-u, čiji je Maras tada bio član, bili protiv isplate i ljuti zbog angažmana odvjetničkog ureda. Tim više što je posao dijelom obavila gradska pravna sluzba, a vjerojatno je mogla i cijeli, iako je i u našem listu Maras tvrdio suprotno.
Koliko je poznato, nova IDS-ova porečka vlast, kojoj je na čelu Edi Štifanić (koji je onaj put Marasu bio lokalni partijski šef), odbila je platiti tih 800 tisuća kuna i Piplović je tužila Grad, a predmet je još na sudu. Među inim, Maras je 2005. još jedan posao naručio od vanjskog pravnog stručnjaka, odvjetničkog ureda Ljiljane Sinanović iz Poreča, vrijedan 200-tinjak tisuća kuna, za koje je tadašnji načelnik gradske uprave Damir Sloković kazao da »nije poznato zašto je pripremu tendera bivši gradonačelnik (Maras, op. a.) povjerio odvjetničkom uredu kada to u gradskoj upravi rade reterenti«. Utisak je da je bivši gradonačelnik i u ovim svojim »aktivnostirna« na teret gradskog proračuna potvrđivao onu staru "lako je z ljučkon po drači tući".
Sada se povijest na neki način ponavlja. Sadašnji gradonačelnik Štifanić platio je iz gradskoga proračuna 800 tisuća kuna odvjetniku Robertinu Bilobrku iz Zagreba radi sudjelovanja Grada u natječaju za čuveno zemljište na Facinki. Na nedavnoj presici novinari su pitali kako to da je taj iznos plaćen, iako je Grad Poreč od države zemljište na Facinki, nakon poznatog skandala s natiečajem, dobio besplatno. Štifanić je objasnio da su »plaćeni radovi koji su prethodili raspisivanju natječaja, a to su sve odvjetničke usluge i poslovi koji su se prije svega odnosili na skidanje zabilježbe spora Agrolagune sa svih parcela na koje se knjižio Hrvatski fond za privatizaciju, što je bio i uvjet da bi se natječaj mogao raspisati«, Kazao je da je odvjetnikov račun iznosio »0,3 posto vrijednosti zernljišta«, a te »poslove«, izričit je bio gradonačelnik, gradska pravna služba »sigurno i definitivno« nije mogla obaviti.
No, zanimljivo je pogledati što je taj isti Edi Štifanić, gradonačelnik porečki, rekao u rujnu 2006. nakon razgovora s Ivicom Todorićem, vlasnikom Agrokora, koji je većinski vlasnik Agrolagune. »Todorić je pristao skinuti zabilježbe spora na tridesetak parcela na području Žatike, gdje Grad planira novu sportskorekreacijsku zonu i na području na kojem planiramo onu uslužno-servisnu zonu u blizini Agrolaguninog podruma. Te su parcele u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju, a Agrokor, u čijem je sastavu i Agrolaguna, uložio je tužbe na ukupnu uknjižbu HFP-a na zemljište na Poreštini, premda ono nije ušlo u pretvorbeni kapital Agrolagune. Dogovorili smo da oni skinu zabilježbe s parcela koje nam trebaju da bismo dalje s HFP-om mogli dogovoriti možemo li ih dobiti kao udio države u poticanju poduzetništva ili ih kupiti«, rekao je Štifanić, prema objavljenom citatu u našem listu. Da ne bi bilo zabune, »ona uslužno-servisna zona u blizini Agrolaguninog podruma je – Facinka. A gradonačelnik je na novinarsko pitanje koliko će taj Todorićev ustupak koštati Grad tada odgovorio: »Grad sigurno ništa neće dati zauzvrat, niti je to traženo«.
Proizlazi dakle da je Agrolaguna besplatno skinula zabilježbe s parcela na Žatiki i Facinki. Zar je onda trebalo angažirati odvjetnika za »skidanje zabllježbi« ili je to mogla odraditi i gradska pravna služba u suradnji s Agrolaguninom/ Agrokorovom?
Inače, Bilobrka je Grad Poreč angažirao radi sudjelovanja na natječaju na kojem je HFP lani prodavao zemljište na Facinki, a planirano je bilo da će mu honorar iznositi 700 tisuća kuna, odnosno pet posto vrijednosti zemljišta ako ga Grad na natječaju uspije kupiti. Grad je za zemljište veličine 24 hektara, koje je HFP procijenio na 12,7 milijuna kuna, ponudio blizu 14, što je bila najniža od pet ponuda, devet milijuna ispod najviše – one porečke tvrtke Tim 90 koju je zastupala – Asja Piplović. Poznato je da je Upravni odbor HFP-a prihvatio prodati zemljište Gradu, iako je ponudio najmanje. Poznato je i da je potom natječaj Vlada RH poništila, zbog poznate afere s HFP-om i odvjetnicom Piplović, ali poznato je i da je gradonačelnik Štifanić, odgovarajući prije godinu dana na vijećničko pitanje hoće li honorar Bilobrku biti isplaćen i ako Grad ne kupi zemljište izrijekom kazao da je odvjetnik preuzeo rizik i »ako ne kupimo zemljište, ostaje bez honorara«. Grad zemljište nije kupio, nego ga je dobio na poklon, istina uz uvjet da državu za niz velikih porečkih komunalnih i društvenih projekata ne pita za sufinanciranje.

Što je u ovim činjenicama i nikad demantiranim izjavama laž, a što istina ili pak postoje i »male tajne velikih rnajstora«? Ako je Todorić doista skinuo Agrolagunine plombe na državno zemljište na Facinki, koje je kasnije Grad dobio na poklon, kako to da je odvjetnik ipak postao bogatiji za 800 tisuća kuna iz porečkog proračuna?
Pitanje je i od koje vrijednosti zemljišta je tih »0,3 posto«. Teško da danas netko, pa ni Štifanić, može reći koja je točno vrijednost Poreču poklonjenog zemljišta na Facinki jer kao što je jasno da je početna HFP-ova procjena bila vrlo niska, ni na natječaju najviša ponuda nije bila bogzna što. Prve dvije parcele, ukupno oko hektar i pol, prodane su za 42 milijuna kuna, odnosno za više od 330 eura po kvadratu, ali najnovija natječajna cijena za još četiri ponuđene parcele pala je na 250 eura po četvornom metru.

Goran PRODAN, Glas Istre