U nizu predblagdanskih koncerata koje novinari ne pohode samo zato jer žele, nego često zato jer je to zadatak kao i svaki drugi, zna se dogoditi, kao neku večer u gimnastičkoj dvorani Osnovne škole Tar, pravi koncertni urnebes iznenađenja. A priredio ga je dirigent Neven Radaković sa svojom Limenom glazbom Zajednice Talijana Tara. Uglavnom mladi puhači, pojačani domaćim glazbenim profesionalcima Đeni Dekleva Radaković i Igorom Bertošom, te mlađahnim Tarčanom Lukom Žužićem pred kojim je sjajna budućnost.

Dirigent je s orkestrom uvježbao veseli novogodišnji repertoar istkan evergreenima popularne, rock i filmske glazbe armanžmana prilagođenih orkestru. Publika je bila upravo egzaltirana, dva puta pozivala na produžetke, a dirigent i muzičari dobili su zaslužene komplimente barda tarske limene glazbe, 90-godišnjeg Angela Palme koji je koncert pratio iz prvog reda. Led su probili skladbom »Autumn leaves« mađarskog Francuza Josepha Kosme, koji je radio s Kurtom Weilom i Jacquesom Prevertom. To je skladbu na englesko govorno područje prenio Johnny Mercer, a slušaju je i sviraju po čitavom svijetu od 1947. godine. Slijedila je jedna od najpoznatijih skladbi na svijetu diva brazilske popularne glazbe Aryja Barrosa, koji je uveo u glazbu žanr »samba exaltacao«, a »Brazil« je skladao davne 1939. godine. Kako stihovi kažu, Tarčani su u svojoj izvedbi dočarali »Brazil« strastvenih pjesama u kojima je bljesak osmijeha, umijeće poljupca i zaljubljeno srce. Duhovit je prelazak učinjen jednako popularnim »Pink Pantherom« Henryja Mancinija koji je banda odlično izvela. Prvi od tri potpurija bio je »Latin gold« u aranžmanu Paula Lavendera. Odsvirali su dijelove »Tequile«, »Oye como va« i »La bambe«. U Eastburnovoj skaldbi »Little Brown Jug« solo dionicama su publiku posebno zagrijali Vladimir Dekleva na tenor saksofonu i Luka Žužić na trombonu, a slijedio je izbor iz repertoara Abbae: »Dancing queen«, »Mama mia« i »Fernando«. Dekleva je odlično solirao u Hastreiterovoj skladbi »Dancing Show«, a parirao mu je Petar Janko na trubi. »It Don´t Mean A Thing (if it ain´t got that swing)« kultnog Duka Ellingtona i »Quando, quando, quando« Tonyja Renisa iz filma »Sorpasso« s Vittorijem Gassmanom i Jeanom-Louisom Trintignantom, priveli su koncert kraju.

U aranžmanu Jaya Bocooka Tarčani su odsvirali izbor iz repertoara grupe Queen, zaključivši večer s »We Are The Champions«. Tko bi rekao da Queen može tako dobro zvučati »na limu«! Publika nije žalila dlanove, pa je orkestar udovoljio s još dva potpurija evergreena i koračnica. Bila je to, unatoč neprimjerenoj, ali jedinoj za sada mogućoj koncertnoj scenografiji u gimnastičkoj školskoj dvorani, izvrsna, iskričava i vedra novogodišnja čestitka.

Sniježana Matejčić, Glas Istre