Kao neugodno hladan tuš odjeknula je vijest da je Zagreb odbio prostorni plan općine, i to nakon gotovo tri godine od njegova donošenja. Lovrečki su se stanovnici našli u pat poziciji – stari plan stavljen je izvan snage, a novi nije dobio suglasnost Ministarstva kulture. Shodno tomu, u općini, na području koje posljednjih godina cvate gradnja, više nije moguće dignuti ni jedan zid, a pisarnice resornih županijskih i državnih službi ne zaprimaju nikakvu građevinsku dokumentaciju. Posljednjih se dana čulo i mišljenje tamošnje oporbe, SDP-a, koja za sve krivi općinsku vlast, koju obnaša IDS, i načelnika Branka Zgrablića.

Vodeći se trenutnim stanjem stvari, nakon niza bezuspješnih dogovora, telefoniranja i pisanja, Zgrablić najavljuje mogućnost eventualnog, barem djelomičnog rješenja za otprilike deset dana. Tada bi, naime, iz Zagreba trebao stići pomoćnik ministra kulture i ravnatelj Uprave za kulturnu baštinu Jasen Mesić, koji bi, zajedno sa suradnicima iz Konzervatorskog odjela iz Pule, trebao na licu mjesta utvrditi stanje stvari i vidjeti što je trenutno moguće učiniti.

Sve je počelo u proljeće 2003., kada su vijećnici donijeli prostorni plan općine Sv. Lovreč. Zapravo i nešto ranije. Općina je prethodno zatražila suglasnost od nekoliko ministarstava – kulture, poljoprivrede, graditeljstva.

– Iz Ministarstva graditeljstva nije obavezno čekati odgovor, njima je to bilo potrebno radi provedbe dokumenta, iz poljoprivrede nam nisu nikada ni odgovorili, a od Ministarstva kulture od lipnja 2003. do travnja ove godine nije bilo očitovanja. Tri godine prostorni plan je bio na snazi, u međuvremenu smo napravili urbanistički plan naselja Sv. Lovreč, DPU Bekvari i Poslovne zone Gradina, koji se sada ne može usvojiti. Počeli smo također raditi i DPU poslovne zone Sv. Lovreč, radi kojeg je i nastao problem. Prije usvajanja prostornog plana tražili smo da se očituje Konzervatorski odjel, oni su to bili dužni učiniti, sada se više ne sjećam, za mjesec ili dva, ali nisu poslali ni pozitivan ni negativan odgovor u mnogo dužem vremenu. Računajući da je sve u redu, mi smo na sjednici općinskog vijeća prihvatili plan, da bi nam sada, nakon tri godine, stigao negativan odgovor, ističe načelnik Zgrablić.

Kamen smutnje lovrečkog plana zapravo je poslovna zona podno staroga grada na ulazu s porečke strane. Starim prostornim planom bivše općine Poreč tu je bio predviđen benzinski servis i zona male privrede, na osnovi čega je domaći poduzetnik dobio građevinsku dozvolu za dizanje poslovne zgrade, a neki su kupili parcele za buduću djelatnost. Kako se znalo da će to biti problem, u novonastaloj općini prigodom pripreme novoga plana, zona je smanjena za polovicu, s tri na 1,5 hektara, a visina dozvoljene gradnje smanjena je s 11 na sedam metara.

Ni time konzervatori nisu bili zadovoljni, smatrajući da bilo kakva gradnja narušava vizuru staroga grada sa sjeverne i južne strane. No da im je prostorni plan stavljen izvan snage, tvrdi Zgrablić, doznali su tek kada su usklađivali svoju prostornu dokumentaciju s Vladinom uredbom o zabrani gradnje unutar tisuću metara od morske obale. Tada im je stigao nalaz inspekcije graditeljstva da je plan stavljen izvan snage jer nema potrebne suglasnosti Ministarstva kulture.

– Uputili su nas da tražimo naknadnu suglasnost budući da smo reducirali poslovnu zonu. Dokumentaciju sam osobno predao Konzervatorskom odjelu u Puli misleći da ćemo zajedno izaći na teren i vidjeti da smo ispoštovali. Stigao nam je, međutim, odgovor da ostaju pri mišljenju iz 2002. te da sve u poslovnoj zoni treba rušiti. Oni su nas uputili da zatražimo mišljenje u Upravi za kulturnu baštinu pri Ministarstvu kulture, pa smo, napokon, nakon niza bezuspješnih pokušaja da se dogovorimo, uspjeli usuglasiti termine i dogovoriti dolazak ravnatelja Uprave Jasena Mesića u Sv. Lovreč kako bismo na licu mjesta vidjeli može li se taj problem riješiti, veli Zgrablić.

Ravnatelju Mesiću predložit će djelomično stavljanje plana izvan snage do okončanja postupka, dakle dijela koji je problematičan, da ne bi svi građani bili taoci lovrečke poslovne zone. A preostali dio problema neka se onda rješava postupno, korak po korak. Navodno je takvo rješenje moguće, samo je pitanje hoće li ga iz Uprave za kulturnu baštinu, odnosno Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture htjeti prihvatiti.

V. Medvedec, Glas Istre