Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII. Iako je ta dogma proglašena tek u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva, a ispovijedaju je Istočna i Zapadna, prvoslavna i katolička Crkva. Premda biblijski kanonski tekstovi ne spominju taj događaj, crkvena je predaja na temelju liturgije, apokrifa i legendi teološki doradila nauk o Marijinu uznesenju na nebo; razlog uznesenja je Marijino bogomaterinstvo i uloga koju je imala u djelu spasenja, povezana s njezinim sinom Isusom Kristom.

Sveti Epifanije u četvrtom stoljeću prvi je istočni otac a sveti Grgur Turonski – u 6. stsoljeću († 593) prvi je zapadni crkveni pisac koji izričito govore o Marijinu uznesenju na nebo. Od XIII. stoljeća pa dalje čitava je kršćanska tradicija jednodušna u vjerovanju u Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom.
Na brdu Sionu u Jeruzalemu nalazi se crkva Marijina usnuća iz novijeg doba, gdje je Marija, prema predaji, usnula u Gospodinu. Nedaleko pak od Getsemanija nalazi se njezin grob, danas crkva kojom upravljaju pravoslavni kršćani; naravno da je i prema pravoslavnoj i katoličkoj predaji taj grob prazan jer je Marija, ne samo dušom, već i tijelom uznesena na nebo.
Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije u petak 15. kolovoza porečki i pulski biskup ordinarij Ivan Milovan predvodit će euharistijsko slavlje u 11 sati u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Božjem Polju nedaleko Vižinade, a u Poreču, u župi Uznesenja na nebo Blažene Djevice Marije, u Bazilici, isto tako u 11 sati – umirovljeni biskup Antun Bogetić, a a večernju svetu misu u Eufrazijevoj bazilici u 19 sati biskup Ivan Milovan.

B.B.