Plemstvo su vodstva političkih stranaka, bolje reći interesnih skupina, saborski zastupnici, državni dužnosnici i tajnici, ministri te feudalci po županijama, gradovima i općinama piše dr.don Ivan Grubišić.

Način na koji danas funkcionira hrvatsko društvo ima sve više pokazatelja da smo se vratili u klasni tip društva, feudalne odnose i praksu. S jedne strane imamo klasu politički i društveno moćnih, što je u feudalizmu bilo plemstvo, a s druge strane imamo suvremenu „kmetiju“ u kojoj se mnoge kategorije stanovništva mogu prepoznati. Recimo, po haraču koji nam se nameće. Nema srednjeg staleža.

„Kmetija“ se različito zove kao i novo “plemstvo“- promijenjena je samo semantika, a bit i sadržaj odnosa postao je feudalni. Gdje se tko smješta i sebe vidi, jasno, radi se o subjektivnoj percepciji. Suvremena ‘kmetija’ služi samo kao stranačka izborna masa, a za nagradu dobiva samo namete.

Ali, grubo rečeno, vrijedi kao pravilo u klasnom društvu: 10 posto privilegiranih i 90 posto ostalih. Ovako percipirana podjela na duže vrijeme, smatramo, ne može se održati. Potrebne su korjenite promjene, što već dvije godine traži Građansko-etički forum Hrvatske.

Robovi se boje skinuti okove

Začetak novoga plemstva, rečeno „stališa“ je s 200 bogatih pojedinaca koji će navodno obnoviti hrvatsko gospodarstvo, a radilo se o lopovluku, pljački i grabeži, s nesagledivim i katastrofalnim posljedicama za budućnost Hrvatske. Što je najgore, za tu stoljetnu pljačku nitko nije odgovarao i neće odgovarati. Klasa moćnika, mafijaša, nazovimo ih suvremeno hrvatsko „plemstvo“, dobro se prepoznaju, jedni drugima drže leđa, odnosno, jedni kradu, drugi sve blagoslivljaju i zajednički slave svoje „uspjehe“.

Novo „plemstvo“ su vodstva političkih stranaka, bolje reći interesnih skupina, saborski zastupnici, državni dužnosnici i tajnici, ministri te feudalci po županijama, gradovima i općinama koji s njima upravljaju kao u svoje vrijeme feudalci na svojim feudima. Što reći o direktorima javnih poduzeća ili privatnicima koji ne dopuštaju niti sindikalno organiziranje radnika, tako da radnici nemaju nikakvih prava, samo dužnosti, kao i kmetovi u feudalnom društvenom uređenju.

Neki novo „plemstvo“ nazivaju „banda lopovska“. Suvremena „kmetija“ služi samo kao stranačka izborna masa. Jednom u četiri godine ima pravo glasa, a one koje je navodno narod izabrao, rade sve u svoju ili stranačku korist, a za birače koji su ih navodno izabrali – ne haju. Svi koji su privilegirani, koji su se smjestili na proračun, žele pošto-poto zadržati postojeće stanje. Tu su i vjerske institucije koje su se po privilegijima i utjecaju vratile u neka, za njih, „davna divna vremena“.

Kad bi sutra prestali postojati ti moćnici s brojnim privilegijima, basnoslovnim bogatstvom, Hrvatska bi odmah izišla iz recesije i krize. Živjeli bismo ko bubreg u loju. Oni, naime, žive na račun zaposlenih, penzionera, obrtnika i poslodavaca. Radnik, bilo gdje da radi, izgubio je sva prava, ostali su mu samo nameti da hrvatskom „plemstvu“ ne bi nedostajalo ni „ptičjeg mlijeka“.

„Kmetija” je posebno pitanje i problem. Ta većina je zaista problem. Robovi koji se boje izgubiti okove. Jer, slobodan čovjek i u zatvoru je slobodan, a onaj tko samog sebe zatvori, i u takozvanoj slobodi ostaje samo rob, kmet. Njima je, navodno dosta, tako misle „stališi“- moćnici, da mogu mahati simbolima i klicati gdje treba i ne treba: Bog i Hrvati!

Nevjerojatno kako se taj povlašteni sloj „plemstva“ drži skupa, njuše se, bez obzira na veličinu feuda ili način kako su do njega „dolizali“. Na svim proslavama su skupa i svećenstvo i interesne skupine, banda lopovska i vjerni narod… Skupa slave državne i vjerske blagdane, složni ko „monolitna stena“. Interesi ih drže skupa tako da izgleda da im kraja nema. Privatizirali su nacionalnu i vjersku pripadnost – Hrvat katolik kao zaštitni znak pred „kmetijom“ kako se radi o pravim domoljubima i rodoljubima. Sve što radi suvremeno „plemstvo“ feudalci, svećenstvo sve to blagoslivlja, daje legitimitet i legalitet svemu i svačemu. Tako jedinstveno djeluju, drže jedni drugima leđa, da na ovim prostorima treba sanjati događaje otprije više od dvjesto godina – Francusku revoluciju.

Buđenje iz sna

No, možda i ne treba gledati i vrednovati sve tako crno, ali, da ovako dalje neće ići, siguran sam. Potrebne su korjenite promjene, kako nekih ustavnih određenja, tako, još više, promjene ponašanja svakog građanina Hrvatske. Sada mi je jasno zašto ni jedna stranka, a što je predlagao Građansko-etički forum Hrvatske, nije prihvatila prijedlog da se ide u korjenite promjene.

Sada su predsjednički izbori, dobro će svima doći i glasovi tzv. dijaspore, pa ako među njima bude i mrtvih koji će „glasovati“, svima će to dobro doći. Zaista, su svi isti! Manjina, što naglašava “Glas Koncila”, odnosno 10 posto povlaštenih diktira pravila i uvjete življenja većine. Samo ostaje pitanje tko je sve to u toj „manjini“?!  Čak se neki iz Crkve, gospoda profesori, nakon dugogodišnjeg sna bude i nešto govore o socijalnom nauku Crkve i potrebi zaokreta ne od liberalnog kapitalizma, zašto ne i napuštanje feudalnih privilegija, te jednakost i sloboda pred zakonom sviju i uspostavljanje socijalne države, a što piše u našem Ustavu da je Hrvatska demokratska, pravna i socijalna.

Za mijenjanje Ustava trebao bi referendum! Zašto ne?! Ako narod prihvaća sadašnje odnose, a ne ustavna načela, onda ni ja nemam ništa protiv da ustrojimo Hrvatsku kao feudalno društvo. U ovakvom raskoraku dalje se ne može normalno živjeti i djelovati! To je sigurno, tako razmišljam, jer dok smo u raskoraku, ne može se učiniti iskorak!

Zamjena fotelja

Priča se da je Aleksandar Veliki imao vojnika s istim imenom, ali bio je kukavica, uvijek bi našao načina da se ne nađe gdje je najopasnije. Prijavili su ga Aleksandru, a on ga je zapitao:“Kako se zoveš?“ Odgovorio je: “Aleksandar!” Na to mu je Aleksandar rekao:“Ili promijeni ime ili svoje ponašanje.“ Pokazat će se to, nadam se, već i na predsjedničkim izborima. Može doći do zamjene fotelja, ali ne i do korjenitih promjena politikantskog i feudalnog funkcioniranja Hrvatske države. To hrvatskom „plemstvu“, moćnicima, ne bi odgovaralo. Zdravi bili, pa vidjeli, a ja ću se pomoliti da mi Bog pamet prosvijetli, te da mi ovakve misli više na padaju na pamet.

´Plemstvo’ kao zaštitni znak uzelo titulu ‘Hrvat – katolik’

Povlašteni sloj “plemstva” privatizirao je nacionalnu i vjersku pripadnost – Hrvat katolik kao zaštitni znak pred “kmetijom“ – kako se radi o pravim domoljubima i rodoljubima. “Kmetiji” je pak, kako drži povlašteno “plemstvo”, dovoljno da mogu mahati simbolima i klicati gdje treba i ne treba: Bog i Hrvati!, piše don Ivan Grubišić za Slobodnu Dalmaciju.