Ako je zemljište na kojem treba izgraditi pristupni put na građevinskoj parceli u vlasništvu iste osobe, onda taj vlasnik mora Općini pokloniti dio zemljišta predviđen za put, a ako ne želi, za iznos vrijednosti zemljišta bit će mu povećan komunalni doprinos.
To je otprilike sažetak prijedloga odluke koja na ovotjednoj sjednici višnjanskog Općinskog vijeća nije usvojena, već je predsjednik Petar Poletti predložio da se to odgodi za sljedeću sjednicu, do kada oporbeni vijećnici mogu iznijeti protuprijedlog. Ova je tema izazvala zanimljivu raspravu, koju je potaknuo načelnik Angelo Mattich obrazlažući zašto u tom dijelu predlaže izmjenu odluke o komunalnom doprinosu, koji je prošle godine povećan za 30-ak posto.
- Imamo primjera neadekvatnih pristupnih putova širokih tek dva metra, a prostomim planom propisano je 8 do 9 metara. Uske ceste građene su zato jer novac prikupljen komunalnim doprinosom nije dovoljan ni za gradnju cesta, a kamoli javne rasvjete. Ovo što predlažemo, dakle obavezu vlasnika zemljišta da ustupi dio za cestu koja će služiti i njemu i drugima, zapravo je praksa koja traje godinama, i to je zapravo legalizacija našeg postupanja. Lani smo od komunalnog doprinosa prikupili 1,25 milijuna kuna, a trošak gradnje infrastrukture bio je 2,5 milijuna i očito je da bi komunalni doprinos morao imati ekonomsku logiku, jer inače nemamo odakle to financirati, rekao je Mattich.
Bruno Radoš je u ime Kluba vijećnika IDS-a i HSS-a rekao da je takva izmjena neprihvatljiva. "Recimo ovako: za gradnju kuće u Višnjanu čovjek mora platiti 80.000 kuna doprinosa, ali ako je vlasnik zemljišta na kojem je predviđen pristupni put, mora pokloniti još 100 kvadrata zemljišta koje vrijedi između 45 i 50 tisuća kuna. Dakle, on će potrošiti 120-130 tisuća kuna, a njegov susjed 80 tisuća. Bilo bi logično da mu komunalni doprinos umanjimo za vrijednost zemljišta, a ne uvećamo", rekao je Radoš.
Poletti i Mattich pokušali su kao kontraargument navesti obavezu da štite općinski proračun, ali je od toga jači argument obaveza bilo koje, pa i lokalne vlasti da po Ustavu Republike Hrvatske jednako tretira sve svoje građane. Da bi to ustavno jamstvo bilo zadovoljeno, nitko u ovom slučaju ne bi smio trpjeti štetu ili platiti više zato što je vlasnik zemljišta na kojemu treba biti javni put. Općina može propisati da se vlasnik obešteti nekim drugim zemljištem ili da se na drugačiji način prebiju potraživanja – pa i umanjenjem komunalnog doprinosa za vrijednost zemljišta. To bi bilo pravično i obranjivo pred Ustavnim sudom. Izvorni prijedlog izvršne vlasti sigurno ne bi prošao kroz to sito. Kao što ni na jednom sudu ne bi niti jedna jedinica lokalne samouprave mogla obraniti ono što godinama radi – ucjenjuje vlasnike zemljišta darovanjem dijela na kojem treba izgraditi cestu. Niti jedan građanin nije se odlučio bosti s rogatima, odnosno nitko nije odlučio svoje pravo na naknadu obraniti pred sudom, jer je važnije bilo dobiti građevinsku dozvolu i graditi. Ali, to ni u kom slučaju ne može biti opravdanje da se i formalno propiše odredba koja nesumnjivo diskriminira jedne građane u odnosu na druge. Makar to značilo da neka općina neće namaknuti dovoljno novca za komunalno opremanje pa će se morati zaduživati ili još povećati iznos komunalnog doprinosa. Ni u kom slučaju niti jedno predstavničko i izvršno tijelo u demokratski uređenoj zemlji ne može propisati diskriminirajuće odluke, koliko god im to otežavalo funkcioniranje i ometalo planove.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre