Pod motom „Šareni stihovi za sretnu livadu bez granica“ u subotu je u teatrinu Zajednice Talijana u Poreču pedesetak djece iz nižih razreda Osnovne škole Poreč i odjela za nastavu na albanskom jeziku, TOŠ Bernardo Parentin, Osnovne škole Tar-Vabriga i porečkog Slovenskog kulturnog društva „Oljka“ čitalo svoje stihove pred prepunim gledalištem. Ovo je četvrta godina kako DND Poreč provodi projekt Stihovi ne priznaju granice, kojem je završnica tempirana na prvi dan proljeća, koji je ujedno i Svjetski dan pjesništva, a ove je godine ostvaren uz financijsku potporu Zaklade za poticanje partnerstva i razvoj civilnog društva. U poetsko predvečerje glazbu je među stihove unio nastup malih pjevača iz 3d razreda s učiteljicom Denis.

Djeca su recitirala stihove na hrvatskom jeziku i čakavskom dijalektu, Katarina i Isabela na španjolskom, Helena je pjesmu napisala na hrvatskom i engleskom, Martin je svom tati posvetio pjesmu o posebnoj ruži na njegovom materinjem engleskom, Ivan je sricao na njemačkom, Pavel na ruskom, Toni i Melani čak su i otpjevali slovensku narodnu uspavanku, grupa sedmaša iz TOŠ-a Bernardo Parentin sročila je grupni rad, a Nora je probila led nastupima na albanskom jeziku. Mali zbor djece koja pohađaju nastavu na albanskom jeziku pod vodstvom nastavnice Florine pokazao je kako njihov materinji jezik zvuči kad se pjeva, ne samo recitira. „Siamo tutti come fiori sul prato…“ napisao je jedan od mladih poeta, a program je završen stihom „Različitost mana nije, svijet se smije, smije, smije“. Uz obećanje da će i dalje poticati djecu Poreča na kreativno izražavanje na materinjim jezicima, poslana je želja da djeca rastu jedinstvena u svim svojim različitostima.

Cilj programa Stihovi ne priznaju granice je njegovanje multietničnosti i multikulturalnosti naše male zajednice i građenje interkulturalnosti.

DND Poreč