Piše Vesna KAPELOTO

Iako Istra nastavlja biti izrazitom turističkom regijom, stalni posao u turističkoj djelatnosti na Poluotoku sve je teže naći. Turističke su tvrtke od početka 90-ih godina broj stalnih radnika skresale više nego dvostruko i rad na neodređeno vrijeme zamijenile sezonskim. Je li međutim riječ o procesu koji je zaključen ili tendencija smanjivanja broja stalnih radnika i zapošljavanja sezonaca i dalje postoji, pitanje je na koje poslodavci s jedne strane i sindikati s druge daju različite odgovore.

Regionalni povjerenik Sindikata ugostiteljstva i turizma Salvino Bibulić smatra da je za poslodavce najvažnije smanjiti trošak radne snage i zato sve više zapošljavaju mnogo jeftinije sezonce. »Istina je da ni u jednom turističko-ugostiteljskom poduzeću u Istri, osim u Maistri, nije bio napravljen program zbrinjavanja viška radnika. Ispoštovana je socijalna komponenta pa uz veliku zaslugu i nas sindikata nitko nije završio na ulici, ali je zato broj radnika svugdje smanjen na način da su sporazumno s poslodavcem napustili tvrtku uz otpremnine ili uzeli objekte u zakup. No, opseg posla nije umanjen, a time ni potreba za radnicima, kaže Bibulić. Napominje da je u istarskom turizmu itekako potrebno dodatno zapošljavanje radnika na neodređeno vrijeme jer su stalni radnici sve stariji, a sezonac, kako ističe, nikada ne može biti poput stalnoga.

Palma: Sezonci donose fleksibilnost

– Prosječna dob stalno zaposlenih radnika u istarskim turističko-ugostiteljskim tvrtkama kreće se od 45 do 49 godina i normalno bi bilo da se u stalni radni odnos zapošljavaju mladi, koji će uz starije kolege imati vremena usavršiti se. U protivnom će turistička ponuda gubiti na kvaliteti. Stalno zaposleni radnik, naime, mnogo je kvalitetniji od sezonskog jer je siguran u svoj posao te prema tome više zainteresiran i predaniji poslu, rekao je Bibulić. Naglasio je da bi upravo 2006. mogla biti godina povećanja broja stalno zaposlenih u turizmu.

Da stalno zaposleni radnici osiguravaju kvalitetu, slaže se i predsjednik Uprave Riviera holdinga Franco Palma, no s druge strane ističe da sa sezoncima tvrtka dobiva na fleksibilnosti u poslovanju. »Zapošljavanjem sezonaca imamo mogućnost otvoriti hotel kad nam odgovora, a ne da ga držimo otvorenim samo zbog radnika, što je za nas mnogo skuplja varijanta«, veli Palma.

Napominje da je u Rivieri proces smanjenja broja stalnih radnika već završen. Početkom 2000. godine Riviera je zapošljavala 1.300 stalnih radnika i 500 do 600 sezonaca, a po riječima Palme, stimulativnim otpremninama, u prosjeku od 90 do 100 tisuća kuna, i pretvaranjem stalnih u sezonce, radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme ostalo je svega 450. Međutim, broj sezonaca je povećan i sada ih ima 850.

– Takvo je stanje bilo i 70-ih godina, kad je primjerice u jednom hotelu bilo svega 15 stalno zaposlenih radnika, dok su svi ostali radili sezonski, napominje Palma. Nije rijetkost, kaže on, da želju za napuštanjem stalnog posla uz odgovarajuću otpremninu izraze i sami radnici pa je tako nedavno na vlastiti zahtjev iz Riviere otišlo 30 stalno zaposlenih. Međutim, oni koji su se odlučili tijekom sezone vratiti u Rivieru kao »stalni sezonci«, primili su i 30 posto manju otpremninu. S obzirom da hrvatski turizam nije cjelogodišnji, Palma smatra da je smanjenje stalnih i povećanje broja sezonskih radnika proces koji mora proći svaka domaća turističko-ugostiteljska tvrtka.

Radić: Stalni radnici opterećenje za tvrtku

Od 1.600 stalno zaposlenih radnika početkom 90-ih godina, u Plavoj laguni ih je u ovom trenutku ostalo manje od 700, koliko je otprilike i sezonaca. Predsjednik Uprave Đenio Radić veli da je do smanjenja broja radnika došlo normalnim slijedom, bilo odlaskom u mirovinu bilo davanjem objekata u zakup. »Treba shvatiti da je naše hotelijerstvo sezonsko i da veći broj stalno zaposlenih predstavlja veliko opterećenje za poslovanje. Povećanje broja radnika na neodređeno vrijeme moguće je samo uz produženje sezone, što pak podrazumijeva veliko ulaganje, odnosno porast troškova«, kaže Radić.

Naime, kritičari sadašnjeg menadžmenta u hrvatskom turizmu, među kojima je i predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera Bruno Bulić, za sadašnju kratkotrajnu sezonu optužuju vodstva turističkih tvrtki tvrdeći da nemaju znanja, sposobnosti ni volje osmisliti i na tržištu ponuditi cjelogodišnji istarski turistički proizvod (onako kako to rade na Slovenskom primorju, ističe Bulić), čime bi se onda otvorila i mogućnost znatnijeg zapošljavanja stalne radne snage.

I Palma i Radić slažu se međutim da istarsko turističko tržište zbog svoje veličine nije usporedivo sa Slovenskim primorjem pa Palma tako napominje da o cjelogodišnjem turizmu u Istri nije ni moguće govoriti, već se valja fokusirati isključivo na produženje sezone. Radić pak napominje da i u Istri ima hotela koji rade tijekom cijele godine, no za produženje sezone, smatra on, potreban je drugačiji marketinški pristup, osmišljavanje ponude i ogroman novac.

Slično misli i Gordana Tomičić, predsjednica umaškog Istraturista, gdje je 80 posto kapaciteta objekata naglašenog sezonskog karaktera. Riječ je o autokampovima, apartmanskim naseljima i hotelima koji su zbog ograničene ponude također osuđeni na sezonsko poslovanje. »Istraturist intenzivno ulaže u podizanje kvalitete proizvoda, ali i diversifikaciju sadržaja, da bi se povećala atraktivnost ponude i pobudio interes gostiju za dolazak i izvan sezone. Zato su naša ulaganja posljednjih godina usmjerena između ostaloga i na wellness sadržaje«, kaže Tomičić. Ističe, međutim, da je za produljenje sezone ključna i ukupna ponuda destinacije, a ona u Istri nije dovoljna.

Istraturist i Rabac: Stimulacija sezonaca

– Istraturist svoje poslovanje nastoji prilagoditi otvorenosti, ali i stupnju popunjenosti objekata. U punoj sezoni zapošljavamo i više od 800 sezonaca, a trenutno imamo 425 stalno zaposlenih radnika. Od 2004. godine uveli smo institut stalnog sezonca i na taj način najboljim sezonskim radnicima osigurali posao u idućim sezonama, ističe Tomičić. Oni u preraspodjeli rade i više od devet mjeseci svake godine, ostvaruju radni staž od 12 mjeseci godišnje, i tvrtka im izvan sezone uplaćuje tzv. produženo mirovinsko osiguranje te imaju osiguran posao u idućim sezonama, ističu u Istraturistu.

Tvrtka Rabac je u 2005. godini prosječno zapošljavala 233 stalna i 383 sezonska radnika. »Dok zaposlenici ispunjavaju godišnji fond sati na stvarno korisnim poslovima nema razloga za smanjenje stalno zaposlenih. Radnici koji su otišli u mirovinu zamjenjuju se mlađim kadrom iz ´sezonskih redova´ koji po nekoliko godina imaju nabolje ocjene za svoj rad«, rekao je predsjednik Uprave Edi Černjul. Istaknuo je da u Rapcu posebno stimuliraju najbolje sezonce kroz 10-mjesečne sezonske ugovore, što je uvod u zaposlenje na neodređeno.

– Intencija je da se prirodnim odljevom i priljevom zaposlenika spusti starosna dob tvrtke. Hoće li doći do povećanja stalno zaposlenih ovisi o razini popunjenosti u idućim godinama. Naš cilj u budućnosti svakako je bolja popunjenost objekata, a što onda ide i u prilog stalno zaposlenih, zaključio je Edi Černjul.

Na koji način razmišljaju u ostalim vodećim istarskim turističko-ugostiteljskim tvrtkama nismo uspjeli saznati. U Arenaturistu već gotovo po običaju ignoriraju svaku zamolbu novinara našeg lista za suradnju, a u Maistri, kao jedinoj istarskoj turističkoj tvrtki koja je pred svoje radnike izašla s programom zbrinjavanja viška za njih čak 80, o politici zapošljavanja nisu željeli razgovarati. Iz Lagune Novigrad nije nam stigao nikakav povratni odgovor.

Glas Istre, 25.01.2006

Naša opaska mala 🙂 – Beskonačna zaboravljivost