Ulaskom Hrvatske u EU ukinute su carine za uvoz iz zemalja Unije. No hrvatski građani tu olakšicu ne vide na policama trgovačkih lanaca koji su im u lipnju prošle godine obećavali ‘europski izbor po nižim cijenama’.

Dok su sredinom prošle godine hrvatski proizvođači očajavali nad ukidanjem carina koje su štitile domaću proizvodnju, veliki inozemni trgovački lanci zadovoljno su trljali ruke. Građanima su poručivali da će upravo to biti razlogom bolje konkurentnosti, veće ponude i, dakako, snižavanja cijena uvoznih artikala, piše Deutsche Welle. Ukidanje carina koje su se, ovisno o skupini namirnica, kretale i do 40 posto, dovest će do drastičnog pada cijena, poput onog u Mađarskoj, gdje su se cijene hrane gotovo prepolovile, nagađali su mediji. No pola godine kasnije potpuno je jasno – obećanja nisu ispunjena.

“Ili smo mi građani puno više očekivali, temeljem tih najava, ili se to uopće nije dogodilo. Iako su trgovački lanci najavljivali čak i koji će proizvodi koliko pojeftiniti, čini se da je sve na tome i ostalo. Neki proizvodi su pojeftinili, ali u cjelini nije se dogodio značajni pad cijena hrane za koje možemo reći da je pomogao građanima”, kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Navodi da je riječ o hrvatskim kupcima nepoznatim robnim markama koje i inače imaju nešto nižu cijenu, a sada su cijene još malo spuštene. No tu nije riječ o širokom izboru prehrambenih artikala po povoljnijim cijenama.

Hrana nakon ulaska u EU postala još nedostupnija

Nažalost, upozorava sindikalist Sever, hrana je nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju postala još nedostupnija, iako bi se prema statistikama moglo zaključiti drugačije. “Zemlja je siromašnija s porastom udjela troškova za hranu u cjelokupnom mjesečnom trošku obitelji”, navodi Sever.

A Hrvati su u tom pogledu siromašniji nego u trenutku ulaska u EU. Za prosječnog stanovnika Unije trošak hrane iznosi 11-13 posto ukupnog mjesečnog troška, dok se u razvijenijim zemljama taj trošak spušta ispod 10 posto. Iako je taj udio u Hrvatskoj dugo vremena bio 32 posto, a prošle se je godine spustio na 29,4 posto, podatak je to koji lako zavara.

“Svi drugi pokazatelji pokazuju da dohodak stagnira ili pada, a da je u tom razdoblju došlo do laganog rasta cijena hrane. Istovremeno je došlo do rasta troškova stanovanja i energije kroz poskupljenja i porast PDV-a”, kaže Sever. Stoga se može zaključiti samo jedno, kaže – hrvatske obitelji su prisiljene štedjeti na odjeći, higijeni, obnovi kućanskih aparata, održavanju domaćinstva i hrani.

“Ljudi se sve češće odlučuju za jeftinije robne marke, love akcijske rasprodaje, sniženja hrane… Kad se uzme u obzir da su i ovrhe olakšane, pa je kraj prošle godine više od 300 tisuća građana dočekalo pod ovrhom, jasno je da su građani krenuli prenamijenjivati novac za hranu u poskupljenje troškova stanovanja. Bez karikiranja, možemo reći da ljudi doslovno otkidaju od usta”, opisuje ovu alarmantnu situaciju Sever.

‘Svaki drugi poziv u pomoć se odnosi na pomoć u hrani’

O nedostupnosti hrane svjedoči i podatak o potrebama korisnika humanitarne udruge Cipele 46. Naime, riječ je o širokoj javnosti poznatoj organizaciji koja povezuje donatore i tražitelje pomoći, prvenstveno kroz darivanje potrebne robe, a ne novca. “U zadnje nam se vrijeme svakodnevno javi netko kome treba hrana. Svaki drugi poziv u pomoć se odnosi na pomoć u hrani”, potvrđuje novinarka i predsjednica ove organizacije Silvija Novak.

Dodaje, riječ je najčešće o ljudima koji su ostali bez posla ili su dugo nezaposleni, a pri tome imaju više djece i žive u manjim mjestima. Među zadnjima koji su potražili pomoć u hrani su ranjavani bivši branitelj i njegova supruga dijabetičarka iz Zagreba; obitelj iz Istre s troje djece, majkom koja je nedavno ostala bez posla i bolesnim ocem, te samohrana majka s dvoje djece koja traži osnovne namirnice poput mlijeka, šećera i ulja.

Čak i ako se dogodio pad cijena pojedinih prehrambenih proizvoda kao što su šećer, brašno ili ulje, riječ je o posljedici snižavanja cijena na svjetskom tržištu, a ne posljedici ukidanja carina koje su iznosile i do 30 posto, upozorili su stručnjaci iz industrije prehrane. Sindikalist Sever pak vidi mogućnost snižavanja cijena hrane kroz smanjivanja poreza na dodatnu vrijednost, ali i odricanje trgovaca od visokih marži.

Smanjenje PDV-a nije nešto što se u Hrvatskoj očekuje, iako je PDV na hranu u susjednim zemljama niže, a cijene prihvatljivije. “Trenutno nam ljudi odlaze po ‘špeceraj’ preko najbliže granice. Kad su već tamo, usput kupe i druge stvari. S jedne strane imamo odljev deviza, a s druge strane smanjen obrt u trgovini i smanjenu potrošnju domaće hrane”, upozorava na sve veći problem Sever.

Trgovački lanci bez komentara

No kako se Vlada ne želi odreći PDV-a, ni veliki se trgovački lanci ne odriču ekstraprofita. “Trgovci kažu da su spustili maržu na minimum, no trgovački lanci se šire i niču novi. Kažu da zbog ulaznih troškova idu nauštrb marže, no primjećujemo solidan pritisak na plaće, materijalna prava i radno vrijeme zaposlenih u trgovini. Čini se da preko toga dijela ratuju za tržište”, navodi Sever.

Tri strana i najveći domaći trgovački lanac u Hrvatskoj nisu htjeli komentirati Severovu tvrdnju, kao ni podatke o utjecaju ukidanja carina na visinu cijena proizvoda na njihovim policama.

Cijeli članak možete pogledati ovdje.

M.P./DW